Jovan-begovica prevarila tridest hajduka
Iz Mostara
Biser niže Jovan-begovica,
Na biser joj osjen nastupio.
Čudila se Jovan-begovica:
Oklen njojzi osjen na biseru?!
Da bi rekla da je od oblaka, 5
Vedro nebo niđ’ oblaka nema;
Da bi rekla da je od drveta,
Ravno polje nigđe drvca nema.
Okrenu se s desna na lijevo,
Kad za njome trideset hajduka. 10
Prepade se, Jovan begovica.
Njojzi vele trideset hajduka:
„Ne straši se, Jovan-begovice,
„Ne ćemo ti ništa učiniti;
„Već nam kaži za Jovana blago?“ 15
Njima veli Jovan-begovica:
„Hajd’ otolen trideset hajduka,
„Ovo nije Jovan-begovica,
„Već robinja cara čestitoga;
„A u cara dosta blaga ima, 20
„Dosta blaga — a malo evlada,
„Našlo mu se jedno malo čedo,
„Malo čedo — al’ je muška glava,
„Pa mu nižem granu od bisera."
Kad to čulo trideset hajduka, 25
Pobjegoše niz to polje ravno.
U to doba čelebija Jovo:
„Bre, aferim, vjerna ljubo moja,
„Kad si meni glavu održala!“
Poljubi je među oči crne. 30
Pribilježio: Jovo Tuta.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Luča, književni list društva „Gorski vjenac“, godina II sveska XI, za novembar, urednik prof. Lazar T. Perović, Cetinje, K. C. Državna štamparija, 1896., str. 515.
