Jedna majka dva veselja čini

* * *


[Jedna majka dva veselja čini]

Jedna majka dva veselja čini,
Sina ženi, milu ćer udaje,
Pa mi sjetno šeta ispred dvora.
Ugleda je s’ pendžera đevojka,
Pa je majci tiho govorila: 5
„Oj, tako ti, moja stara majko,
Što se sjetno šetaš ispred dvora,
A ti majko dva veselja gradiš,
Sina ženiš, a mene udaješ”? -
„Pravo ću ti mila šćeri kazat’, 10
Dalek’ te je majka udomila,
Tri dni hoda preko ravna polja,
A četiri preko mora slana,
Tun je šćeri blago bez hesapa,
No, veliku muku kaživahu, 15
Svekra kažu kaj u goru vuka,
A svekrvu živu žeravicu,
A đevere zmaje ognjevite,
Zave kažu kao ljute guje”!
Ćerca majku dobro razgovara: 20
„Ne plaši se moja stara majko,
Ja ću tome svemu ugoditi,
Svome svekru meko prostirati,
U svemu ga kaj oca slušati;
A svekrvi ne odgovarati, 25
Kad me kara da ne odgovaram
Da joj ljubim ruke i koljena;
Đevere ću dalek susretati,
Na daleko pred oboje brata,
Srijećanjem ćurke prifaćati, 30
Lov prifaćat, za zdralje se pitat’;
A zave ću vezti naučiti,
Sitna veza i knjige bijele,
Ja ću s tijem domu ugoditi”.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Napomene

Reference

Izvor

Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 107-108.