Jedan lovorov list
O dvadesetpetogodišnjici "Bosanske Vile"
Lovore stari, savi svoje grane,
Od kruna tvojih da vijenac vijem
Onoj što sestra bješe nama svijem
U duge noći i turobne dane.
Uz glase vila oko njena čela
Spleti se danas, i na ovoj grudi
Svjedokom naše zahvalnosti budi
Onoj što splet je zlatne sloge plela.
Ljeta je prošlo dvades't i pet više
Narodu srpskom kako suze briše
I bilje nosi od sela do sela.
O pjesmo naša, njoj na slavu leti!
S dušama našim ti se danas spleti,
Lovore stari, oko njena čela!