Milo Jovović

Ja sam sretan, dušo mila
Kad te samo viđet mogu,
A što t' moje srce želi,
Poznato je višnjem Bogu.

Ja sam sretan kad me tvoje
Blago oko motrit stane,
Jer mi skine svaku brigu
I izl'ječi srca rane.

Ja sam sretan, kad ti spazim
Mili osmjeh na tv'a usta
Tad me prođe i razmine
Svaka tuga i jad pusta.

Ja sam sretan, kad te vidim
Na prozorčić, đe si stala, -
Vedri mi se nebo moje,
A ti si mu zv'jezda mala.

Ja sam sretan, kad ti spazim
Mili osmjeh na tv'a usta
Tad me prođe i razmine
Svaka tuga i jad pusta.

Ja sam sretan, kad te vidim
Na prozorčić đe si stala, -
Vedri mi se nebo moje,
A ti si mu zv'jezda mala.

Ja sam sretan, kada slušam
Anđeoski glasak tvoji,
On mi srce slašću hrani
I milinom dušu poji.

Ja sam sretan – dopusti mi –
Da izrečem kriomice:
Kad na mome krilu jesi,
Te ti ljubim bajno lice.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

U Baru, (Crna Gora) 1895., Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 31., u Trstu, 3. avgusta 1895., str. 292.