Janje se oprašta s čobaninom

* * *

Janje se oprašta s čobaninom

Ljuto bleji janje Ivanovo,
Kod Ivina desnoga koljena.
Pitao ga Ivan-čobanine:
"Što mi blejiš, moje janje b’jelo?
Il si gladno trave sa rudine^[1]? 5
Ili žedno vode iz kamena?
Il željano svoje stare majke?" —
Tiho janje Ivi odgovara:
"Oj Ivane, moj dobri čobane!
Nit sam gladno trave sa rudine, 10
Niti žedno vode iz kamena.
Nit željano svoje stare majke.
Već ja blejim za tobom, Ivane:
Ti ćeš mi se skoro oženiti,
Svoju ljubu slati za ovcama; 15
Sjest će ljuba hladak hladovati,
A janje će po gori blejati.
Bit ću gladno trave sa rudine,
I žeđano vode iz kamena,
I željano svoje stare majke!"20

---

Reference

1. zemlja, kud je porasla sitna trava

Izvor

Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str.90.

Bosanska Vila 1904., str. 389.