* * *


Jadni mladoženja

Smilje bilje, beru l' te djevojke?
— Moj dragane, što me brati ne će,
Kad od mene sva gora miriše,
I u gori kamen stanoviti[1];
Ka kamenu junak žaloviti. 5
Suze roni, a godine broji:
— "Oj godine, moje negodine.
Evo ima devet godim dana,
Što zaprosili u majke djevojku.
Majka dava[2], a ne dava babo; 10
Dadoh babu nebrojeno blago:
Babo dade, a ne dade majka;
Majci dadoh čohu nederanu:
Majka dade, a ne dadu strici;
Stricim’ dadoh konje osedlane: 15
Strici daše, braća ne dadoše;
Braći dadoh nože okovane:
Braća daše, a ne daju strine;
Strinam’ dadoh burme i prstenje:
Strine daše, sestre ne dadoše; 20
Kupih sestram’ sjajna ogledala.
I rekoše: dat će mi djevojku...
Sad što će mi vrazi i djevojka,
Kad ja jadan nigđe ništa nemam?
Reći će mi lijepa djevojka, 25
Da joj kupim od saje[3] dolamu,
A ja jadan nigdje ništa nemam.


Reference

  1. tvrd, stanovan
  2. daje
  3. od crvene čohe

Izvor

Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str. 43.

Bosanska Vila 1902., str. 15.