Đurđevo jutro...
Đurđevo jutro smijalo se na te,
Milo i plavo kao tvoje oko,
A ti si kradom gazila duboko
U bistri potok bijela i naga...
Okolo mlade šumile su vrbe
I svima leptir na ružama bdio,
A ja sam skriven blizu tebe bio,
Dršć'o i sanj'o san mladosti prve...
I dok je potok pričao ti tajno
Najljepšu bajku iz minulih dana,
Ja na te bacih kitu jorgovana
A rosna kita na njedra ti pade.
Ti lako prenu, k'o stabljika vita,
I kosom prikri svoje njedro nago, -
I ja sam viđ'o: tvoje lice blago
Rumenim stidom kako milo planu...
Tako i zora kad je putnik zgleda
Od stida gori, sva sveta i čista,
Al' od tog stida svo nebo zablista
I živa svjetlost ljudima se rodi...
I u mom srcu svjetlilo se rodi
I njim zavlada moć i sila tvoja,
I mlada duša veselo propoja,
Da tebe slavi u besmrću svome...