* * *
Đe naćava nema
Ide urok putem,
nosi tikvu,
tikva pade,
uroci polećeše:
kao oblaci po nebu; 5
kao vjetar po gori;
kao plini po vodi;
kao rosica po travici.
Izmjeriše nebeske visine,
i morske dubljine, 10
odoše u misije:
đe žarko sunce ne sja,
đe ore ne pjeva,
đe koka ne kvoče,
đe krava ne riče, 15
đe ovca ne bleji,
đe danak ne ječi,
đe kustura ne zveči,
đe naćava nema,
đe planinka krušca ne smotava, 20
đe se bog ne moli
i svog sjemena ne sije.
Ni na moru mosta
ni na gavranu biljega,
ni u kamenu mozga, 25
ni u ćeri druga,
ni u tikvi suda,
ni na pijevcu strunje,
ni na magarcu perja,
ni na vuku zvona, 30
ni na vučici roga,
ni na (Niki) uroka.
|
|
Pevač, mesto zapisa i napomena
Od babe Simeune Kalinićke, iz Prisjeke.
Ove basne od uroka sakupila je vrijedna Srpkinja, popadija Milka Majstorovića, iz Dunjaka.
Reference
Izvor
- Timotijević, Božidar: Istrčaše donjozemci srpske narodne basme, uricanja i vračanja, Narodna knjiga, Beograd, 1978., str. 25.
- Begović, Nikola. Život i običaji Srba graničara. Uroci, BV, II (1887), br. 3, s. 34-35.
