* * *
Đevojka i kovilje
Povilo se po polju kovinje;
Po kovilju popadalo inje.
Gledala ga Gizda sa prozora,
Gledala ga pa mu govorila:
O kovilje moje milo bilje! 5
Što si mi se biserom osulo:
Kad si biser i od sebe samo!
Al' kovilje s polja odgovara?
A ti, Gizdo! što si svoje lice
I rumenilom osula ružice? 10
- Nije ruža, nego krvca svoju
Rumenila j' nznijela boju!
Nijesam ni ja (privati kovilje)
Nego zora nosu sa prozora
Inje evo na to perje moje: 15
Da se kočim, i da se ponosim
Sa ovijem biser — kapljicami!
Ka to i ti, lijepa đevojko,
Ka to i ti s rumenilom krvce
Koja tvoje bojadiše lice.20
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 77.
