Đak i škola
Ja sam đače, knjigu volim,
Iz nje učim da naučim:
Prvo da se Bogu molim
I mudrosti da dokučim.
Da naučim dobro što je,
Da postanem čovjek pravi;
Da dužnosti vršim svoje,
Da se iz sna prenem javi.
Da upoznam ljude, svijet –
I Slavljane braću svoju,
Da od drače budem cvijet
U mirisnom perivoju.
Mila si mi školo zato:
Jer bez tebe sreće nije,
Vr'jednija si nego zlato
Iz tebe se biser sije.
Učit' hoću sve što mogu,
Ne ću štedit' moga truda
Bez nauke bit' ne mogu
Ništa nego pamet luda.
Zato tebe školo štujem
Više nego zlato suho,
Jer iz tebe ja kupujem
Skupocjeno sjajno ruho.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora), Milo Jovović, „Golub“, broj 6., u Somboru, 15. marta 1893., str. 81.