Đak i sveti duh

Đak i sveti duh

          Nekakav đak bogoslovac u vrijeme vakacija pođe u Mletke da vidi, jer nije nikada bio prije, ali na njegovu žalost nije znao ni riječi talijanski, no nešto malo latinski. Nađe sebi konak u jednoj gostionici; pa kad jedan dan bilo pri objedu, vidi da nekakvome nepoznatome iznese gostionik goluba pečena posuta nekakvom Finom gustom čorbom, te mu se vrlo dopadne, i služitelju učini znak prstom na onoga goluba, a drugi znak u svoja usta. Služitelj potrči te mu donese čitavu jednu kokoš, jer mu se učini da je bio uprljo prstom na kokoš koja je takođe u onaj par na trpezi bila pred jednim drugim. Đak se naljuti što ne zna talijanski, a ne zna kako bi se bolje izrazio, nego okrene latinski onome služitelju: Nihi galinam domino! ego cerkarum spiritus sanktus.^[1] Nasmija se momak, došjeti se i donese mu goluba, a đak od radosti: Sik — sik — sik sik.^[2]

Reference

1. T. j. ne tražim ja gospodine, kokošku, nego duha svetoga.
2. T. j. tako, tako — tako.

Izvor

Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 115.