XXIII
Pisac: Jovan Jovanović Zmaj
Đulići



Ta ne boj se, nije tako,
Oblačak je samo bio;
Sad pogledaj, kud god hoćeš,
Ceo svet se razvedrio.

Je l’ s osmeha tvoga lica,
Il’ s vedrine duše moje, —
Nek je vedro svud po svetu,
Pa ma otkud, svejedno je.

Nije tuga moja druga,
Sto me jada ne savlada,
Moja j’ sreća šarna duga,
Svaki trenut zlatna nada.

A ja druga blaga nemam,
Nit’ bi druga blaga trebô;
Ti si zlato moje nade,
Šarnoj duzi ti si nebo.

Pa još uz to srpsko srce,
Čim se zlato moje kiti,
Čvrsta vera, kojom-no će
Nebo uvek nebo biti.

Izvori uredi

  • Jovan Jovanović Zmaj: Odabrana dela, knjiga 1, strana 200 , Matica srpska, Novi Sad.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Jovanović Zmaj, umro 1904, pre 120 godina.