ĐULIĆI LXX
| LXX Pisac: Jovan Jovanović Zmaj |
| Đulići |
Hod’te, braćo, pevidruzi
Našeg starog spleta,
Dobio sam mila gosta,
S nepoznata sveta.
Da nas vid’te, kakono se
Srpski radujemo,
Od radosti ni ja, ni on
Zborit’ ne umemo.
Da ga vid’te kako s’ ljubi
S novim svetom belim;
Da vidite moju radost,
Da je s vama delim.
Da vidite kako širi
One ruke male,
U očima pozdrav nosi:
Raduj mi se, ćale!
Raduje se tvoj babajko,
Moje Srpče malo,
Kâ da mu je od Kosova
Sunce zasijalo.
Ako nije zasijalo,
Ono sinut’ mora,
Pre slobode mora biti
Krvavih pokora.
Dobro došlo, čedo moje,
Ako ti se piše,
Da ti život svome rodu
Za slobodu diše.
A zlo došô, ako misliš
Životarit’ gnjilo; —
Kukavica ima dosta, —
Nigde ih ne bilo!
Izvori
uredi- Jovan Jovanović Zmaj: Odabrana dela, knjiga 1, strana 256-257 , Matica srpska, Novi Sad.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Jovanović Zmaj, umro 1904, pre 120 godina.
|