Budi nam spomena: ljudcka su godišta
vihar, plam i sjena, san, magla i ništa.
Vihar se zameće sred ljetne tišine,
svijem svijetom uzkreće, nu dočas pak mine.
Plam slame uzgori, k nebesim uzlazi,
nu brzo dogori i sam se ugasi.
Sjena nas sveđ slidi, nu kad smo u tmini
tere se ne vidi, i sjene s nami nî.
San ludu uzkaže da ima što žudi,
nu pozna da laže kad se lud probudi.
Magla sve pokrije o dzori, danu pak
sva se opet sakrije kad sine sunčan zrak.
Ništa je sve brime, za danom noć hodi,
za ljetim zle zime, svaka stvar prohodi.
Budi nam spomena: ljudcka su godišta
vihar, plam i sjena, san, magla i ništa.
