PJESAN 118
Čudna t' bi ova stvar, svemoguć moj bože,
prem je tvoj n'jeki dar i ino bit' ne može
gdi mrtva stvar ova sa mnome govori,
i gdje me svjetova, da me trud ne mori,
koji mi zadava, da me prie rastvori, 5
njeka vil gizdava, ka(?) srce me dvori.
Nut' mrtva stvar ova kako trud moj sada
i boles žalova, ku mi vil moja da;
a ona, ku dvori srce me sa svu moć,
kako me sve mori i čini na smrt doć'? 10
Uzđaše, podji, moj, u one gospoje,
tere joj reci ovoj od strane od moje:
ne moj mi po malo ovako davat' vaj,
neg dodji, ma hvalo, tere mi smrt zadaj,
neka se veseli i smiri ures tvoj, 15
er ino ne želi srce me neg li toj.
