Prisvitla gospođe, neka znaš uviku
pamet mi ne pođe zavidit človiku;
a tebi zavidih i tvomu životu,
kon tebe kad vidih anđelsku lipotu;
kad vidih kon tebe onu vil gizdavu 5
ka slove od sebe, dostojna za slavu;
tere se veselih, vidiv tvoj obraz lip,
i moćno poželih vidit se u tvoj hip.
Napomena
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
