( . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .)
Er lipa uresa razumom anđelscim,
Ki dar ni s nebesa ni vilom zemaljscim.
Rajsko se nje lice starosti izbavlja,
Jak ptica fenice ka svoj vik ponavlja.
Oh, rič nje prilipa s pogledom od oči, 5
Vim, cvitje prosipa i biser da toči.
Izvrsne još hvale, tko da sve pobroji?
I dike ostale kima me posvoji.
GNIE bi cić ublidil svak željom kako ja,
Kade bi on vidil, ka taj bi gospoja.10
Izvor
Stari pisci hrvatski, knjiga 33, Džore Držić: Pjesni ljuvene, strana 85-86, Jugosalavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1965.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džore Držić, umro 1501, pre 523 godine.