Hvala Bogu
| Hvala Bogu Pisac: Ognjeslav Utješenović |
| prevod |
Veliki je Gospod naš i silan!
U krasotu obučen je sjajnu,
U krasotu i u veličanstvo.
Kao haljinu svetlost je obuko,
Kao šator nebo razapeo.
Od oblaka kola su njegova.
On na krili od holuje hodi,
Vetrovi su njegovi vesnici,
Verne sluge ognjeno plamenje.
Na temelju j’ utvrdio zemlju,
Do vijeka da se ne pomesti.
Tu se dižu gore u visine
I sliježu doli u nizine,
Sve na svoje mesto osnovano.
Ko haljinu vodenom bezdanom,
On je zemlju zaodeo divno.
Krajinu je vodi postavio,
Preko koje koračiti neće.
Naredio vrela i izvore
Da međ’ goram teku i otječu,
Te da poje sve poljske zvijeri.
Zemlju poji sa svojih visina,
Daje travu, da busa za stoku,
Za čoveka bilje svakojako.
Jarko sunce, mesec i zvezde
Oni nama vremena kazuju.
Gle na suhu i svugde u vodi
Kako gmiže a broja joj nije
Životinja mala i velika,
Što sve čeka i izgleda nanj’ga
Da im daje hranu na vrijeme
I on daje a oni se site.
Oh puno je dela njegovijeh,
Pa sve mudro naređeno divno,
Puna zemlja blaga njegovijeh!
Hval’te Boga, raznosite ime
Po narodma dela mu javljajte,
Pevajte mu te ga proslavljajte
I kazujte ta čuda njegova,
Hvalite se imenom njegovim,
Tražite ga, tražite Gospoda
Neprestance tražite mu lice!
Izvor uredi
Popović, S. 1872. Božićni dar. Novi Sad: Srpska narodna zadružna štamparija. str. 6-7.
|