Ponoćna pesma
Pisac: Milutin Bojić



* * *


               Ponoćna pesma

Vojska vrh njega protutnja za slavom.
Pokopali su mrtve i sažegli.
Nad trofejima oblaci se slegli,
Već i gavrani odoše sa stravom.

A zaboravljen leš u mulju trune
Što čekao je Kosovku s kondirom
I svoga cara s čeličnim pancirom
I slepca da mu smrt složi u strune.

O, reč potomstva kako je zamukla
Kada mu oči mutne u prisenku
Sanjahu davno neviđenu ženku
A grobna kiša olovom je tukla.

On htede zvezda pepelište belo
Da njihov puhor ponese kô spomen
Na život kom je kiša zadnji pomen
I leden vetar stravično opelo.

Vatara daljnih zadnja žar se mrači,
Daleko plaču grobljišta nazebla,
Jauču suha i zgromljena debla,
Nejasna tuga s nebesa se svlači,

I vidik vlažni u crno oblači.

1912-1913


Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.