Viđ'te dara moje sreće
kô mâ draga trud mi plaća,
mâ joj ruka vodu meće,
ona mi opet biser vraća.
Ter vodena mâ jabuka
vrh čudesa od naravi
stvara se ončas sred nje ruka
biser bijeli, biser pravi.
Prem to prosi moja vjera
za mu platu, lijepa i mila,
da ti daždom od bisera
vrh mene si zadaždila.
O Kupido, pram povrzi,
skrši trkač, luk i strile,
draže ranja željne prsi
voda iz ruke moje vile.
Ili umiljen sada hodi
u skut lijepe me gospoje
sred nje ruka u toj vodi
da utvrdiš strijele tvoje.
Na plamu od nje svijetlijeh oči,
vedra čela na žeravi,
šipe njima užestoči,
hudo dijete od Ljubavi!
Pak prostreći zlatna krila,
klikni u glas najmilije:
"Nuti gdi ova hitra vila
usred vode oganj krije!"
