* * *


[Veseli se Bosno, zemljo ravna]

Veseli se Bosno, zemljo ravna,
Koja jesi na glasu odavna,
Od kada si na zemlju postala
I kršćansku viru zapoznala,
Još će tebi lipša radost biti, 5
Koju će ti Jurjev dan doniti.
Propivat će tice premaliske,
Po Prozi, visokoj planini,
Propivat će bijele vile,
Veseli se naša zemljo ravna, 10
Koja jesi majka od junaka,
Eto tebi lito, premaliće,
Koje nosi ugodne darove,
Gora će se zaoditi listom,
A polje rumenom ružicom, 15
A dubrave travun ditelinun,
Po dubravan mlađani junaci,
Koji rano konje poigraju,
Junaci dobri, oružani.
U dubravan primodro jezero 20
Koje proždire konje osidlane,
Junake dobre, oružane,
Nestade i konja i junaka,
Već mu grade mito obećaje,
Svaki dan po mladu divojku 25
I po jednu ovcu.
Tamo grade mito ne davaše,
Samo ga za se uzimaše.
Red dopada cara širinskoga
Da pokoni ćercu jedinicu. 30
Kad je care riči razumio,
Gorko je procvilio,
A kada se mnogo nacvilio,
Nuda ide vani bijeloga grada,
Pa on kupi ingrisku gospodu, 35
Da je pratu primodrom jezeru,
Da joj budu kićeni svatovi,
Pa se vrće u bijele grade,
Pa on reši drago dite svoje,
Sve u svilu do zemlje crnice, 40
A na noge do dvoje majne
I na noge od zlata papuče
Stavlja joj tri bisera zlatna
I tri kamena suha zlata.
Kad je babo ćercu uresija, 45
Ovako je babo govorija:
»Katarino, drago dite moje,
Došlo vrime od udaje tvoje,
A kad sam te mislio okruniti
I na svoje misto postaviti 50
A sad mi te treba izgubiti
Da bi komu, ne bi ni marija,
Neg' nemiloj aždaji prokletoj.« 
Vata ćercu za desnicu ruku,
Pa je vadi vanka divna grada. 55
Lipo babo nauka zadaje,
Kada dojde prid modro jezero,
Da spominje Boga velikoga
I onoga Judu Muhameda,
Da te ne bi otle izbavija. 60
Preda nju je izišla majka,
Lipo babo nauka zadao,
A majka joj je vako govorila:
»Kad dojdeš prid modro jezero,
Veži ovcu za stinu studenu, 65
Pa mi klicaj na gola kolina,
Pa ti moli Boga velikoga
I onoga Jurja blaženoga,
Da te ne bi otle izbavija,
Od nemile aždaje proklete. 70
Kad je mlada riči razumila,
Grozno ti je mlada procvilila,
Pa je na plač grade probudila,
Dizalo se malo i veliko
I dica nejaka, 75
Gledaj ćeru cara širinskoga,
Još je mlada od sebe lipa,
Kud se mlada okretala
I za njom je svitlo udaralo,
Vadi biser, drago kamenje, 80
Pa je pratu prid modro jezero.
Kad su došli do modra jezera,
Primodro se zamutilo,
Zmaj nemili glavu podignuo,
Iz jezera strahovito zvižde, 85
Cilin gradu jad zadavaše.
Kad to vide ingriška gospoda,
Pa oni idu bilin gradu svome
A ostaje ćerca cara širinskoga,
Cviluć i suze prolije, 90
A kad se nacvilila odviše,
Spominjala riči materine,
Veži ovcu za stinu studenu,
Pa ona klica na gola kolina
I spominje Boga velikoga, 95
Boga moli, Bog se smiluje.
U to doba na konju delija,
Na svome konju zelenome
I divojci vako govorija:
»Šta ti cviliš, gizdava divojko«? 100
Tiho mu je govorila mlada:
»Ajde momče glavom bez obzira,
Jer ti nije ovde razgovora.« 
A Jure roda viteškoga,
Koji ne uzmiče svojega hoda 105
I divojci opet progovara:
»Bora tebi, gizdava divojko,
šta ti cviliš, šta ti je potribno?« 
Ajde momče glavom
I sahrani sebe, 110
Jer ti ovde nima razgovora,
Jer je ovde primodro jezero.
On će proždrit i mene i tebe.
Al' je Jure roda viteškoga,
Junačkog ne uzmiče hoda 115
I divojci ovako progovara:
»Bora tebi, gizdava divojko,
Oćeš moju viru virovati
I s mojin se krstom priksrstiti
Ostavi ta idola svoja 120
I uzmi Krista, Boga velikoga,
Ja ću otle tebe izbaviti
Od nemile aždaje proklete.
Tiho mu je govorila mlada:
»Ja ću tvoju viru virovati 125
I s tvojin ću se krstom prikrstiti,
Ostavit ću ta idola svoja,
Još i sveta Judu Muhameda.«
Kad je Jure riči razumija
I divojci vako govorija: 130
»Bora tebi, gizdava divojko,
Steri meni svoja krilašca,
Pa me primaj u bijele ruke
Da zaspem kano janje malo
Jagnje malo od petnaest dana. 135
Kad se strašno modro jezero zamuti,
Jemaš sada mene oprenuti,
Pa ga primila na bile ruke,
Pa ga liga na svoja krilašca,
Jure zaspe kano jagnje malo, 140
Primodro se jezero zamutilo
I zmaj je glavu podignio,
Iz jezera strahovito zvižde,
Bilin gradu jad zadavao,
Čini da pada na stotine mrtvih. 145
Sada Juri suze padaju na lice,
A Jure se od sna probudija:
»Šta ti cviliš, gizdava divojko?« 
Primodro se jezero zamutilo,
Zmaj je glavu iz jezera podignio, 150
Iz jezera strahovito zvižde,
Cilin gradu jad zadavaše,
Čini padat mrtve na stotine.
Kad je Jure riči razumijo,
Hitro junak na noge skočija. 155
Pa se baca konju na ramena,
Pa ga priđe primodru jezeru,
Pa popusti sve svoje tanije
U modro jezero
I zavapi »Isus i Marija!«  160
I poteže koplje ubojito
I na koplju zmaja povadijo
I divojci 'vako progovara:
»Bora tebi, gizdava divojko,
Raspaši mi pasa svilenoga, 165
Pa mi sveži zmaja ranjenoga,
Ne boj se, neću te ujisti.« 
Kada ga razumila mlada,
Raspasa pasa svilenoga,
Pa mu sveže zmaja ranjenoga, 170
Pa on ide put Širina-grada,
Ljuta zmaja vodeći u ruci.
Kad su došli nasrid Širin-grad,
Zmaj nemili strahovito zvižde,
Slavni Jure glasovito viče: 175
»Bora tebi, od Širina-care,
Sad se krsti nasrid Širin-grada
I pravednim krstom pokrstite,
Ostavite ta idola svoja,
Još i sveca Judu Muhameda, 180
Ako nećete krstom prikrstiti,
Kršćansku viru zapoznati,
Puštit ću vam zmaja ognjenoga
Da poždere i staro i mlado
I dicu nejaku. 185
Kad je care riči razumija,
On se krsti nasri' Širin-grada
A š njin vojske šezdeset hiljada,
Pravim krstom prikrstili,
Uzeli kripost Boga velikoga 190
I onoga Jurja blaženoga,
Saorili kuće i palace,
Sagradili crikve i oltare,
Sve na viru Boga velikoga
I onoga Jurja blaženoga, 195
Pa ga vodi u bijele gradove,
Još mu daje mito i darove,
Još mu daje dragu ćercu svoju,
Al' je Jure roda viteškoga,
Koji neće mita nijednoga, 200
Već zmaju glavu okinija,
Pa on ide od mista do mista,
Pripovida viru Isukrsta.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg


Референце

Извор

Ivan Pažanin, Paljetkovanje usmene poezije Vinišća, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XVII No. 2, 1989., str. 16-20.