Vaj, da li suzice i plač moj čemeran
i gorke tužice tere trud privjeran
ne mogu tvu ljepos, gizdava gospođe,
činiti na milos za ljubav da dođe?
Vaj, da li sva služba i vrijeme bjeguće 5
i plačna još tužba u pjesnijeh pojuće
ne može smiljen'je nijedno zaslužit,
da uvijek cvijeljen'je ne budu ja družit?
Vaj, da li uzdah moj ki srcem podiru
i trudan nepokoj cić koga umiru 10
tve srce kameno ne mogu smiliti
da mene ljuveno ne činiš cvijeliti?
Vaj, da li žalosti i gorke boljezni
ke patih zadosti cić tvoje ljuvezni
odluku pritvrdu ne mogu privratit 15
ni tvoju rasrdu ka me će zakratit?
Vaj, da li žaljen'je, u komu još venu,
i tamno blijedjen'je za tugu ljuvenu
ne more svrnuti na milos ures tvoj
da željan trnuti ne budem ovakoj? 20
Vaj, da li me stan'je jadovno gdi stoju
i slatko ufan'je zašto ja sad poju
ne more prijat dil kigodir radosti,
da osladiš gorki stril mojojzi mladosti?
Jeda si vazela na mene zlu volju, 25
krunice vesela? jur ti se ja molju.
Jeda li jer vidiš pravedno gdi služu
tere me tač vridiš u željah da tužu?
Ako je toga cić, do smrti, vaj, moje
na milos neće prić tva ljepos, gospoje. 30
Uredbu od zvijezda tijem kunu ka mene
virna ti slugu da da mlados mâ vene.
Bolje bi neviran da budu satvoren,
jere bih bil miran, a ne tač izmoren;
i brže još rados prjeđe bih izdvoril 35
u tebe ka mlados moju si izmoril'.
