Udovica — Le Comtelsse d'Escarbagnas9
| ←Šena osma | Udovica Писац: Жан Баптист Поклен Молијер ŠENA DEVETA |
Ivan (s knjigom): Evo vam ovdi, gosparu, jedne knjige koju mi su priporučili da vam je ončas dam.
Džono (lega): »Ako ti je od potrebe za koji tvoj poso znat, šljem ti ončas ovi aviz. Svađa i diference, koje su bile među tvojijem rodjacima i Aničijem, sve se je smirilo, s ovijem però da se ti imaš vjerit za nju. Bona sera«.
In verità, evo ti dje je i naša komedija dospjela!
Anica: A, Džono, koja je ovo sreća! Naša ljubav je li mogla igda ufat ovako čestitu sreću?
Deša: Kako? što to hoće rijet?
Džono: Ovo hoće rijet, gospo, da se ja vijeram za Anicu, i ako me ćeš poslušat, za da je podpuna komedija i da joj ništa ne manka, ti se vjeri za gospara Iva, a daj Antoniju Petru, njegovu djetiću; ona će bit tvoja kamarijera, a on njegov kamarijer.
Deša: Kako? ovaku je učinit jednomu čeljadetu od moje kvalitati?
Džono: Ma bez učinit ti ikakva kriva, u komedijam hoće se da je ovakijeh stvari.
Deša: Gosparu, hoću se vjerit džusto za njega za despet i tebi i za despet od svega svijeta i za činit neka svak zgučulava.
Ivo: To će bit moja čas, gospo.
Džono: Dopusti nam, gospo, da sa svom gučulom možemo vidjet ostalo od ove fešte što smo spravili.
|