U drugoj čim strani prosvjetlja sad druge

U drugoj čim strani prosvjetlja sad druge
Писац: Динко Златарић





PJESAN XXIII.


   U drugoj čim strani prosvijetlja sad druge
drag pogled sunčani livade i luge,
   i stupaj raskošni kud gre, lis i cvitje
pokrijeplja, jak u dni vesele prolitje;
   ja grozni tvoreć cvil sva mjesta ophodim5
gdje kugod lijepe vil’ spomenu nahodim.
   I pravim u sebi: "Evo ma razbluda
njekada ovdi bi i prođe ovuda;
   ovdi se obrati i sjede u sjeni
i meni ne krati dat odvit žuđeni;10
   ovdi sve hitrija besjedeć ne prista;
ovdi se nasmija; vrh sebe ovdi sta."
   Tako ja govorim, pak se sam zabudem,
a rijeći nje zorim, uza nju i budem.
   Viđu ju prida mnom (misal me tač vara),15
gdi bitju mom tamnom svital dan otvara.
   Ovako nemoćnik prid sobom gledat mni
njegovoj žeđi lik, vodu ke prid njim ni.



Izvor уреди

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXI, Djela Dominika Zlatarića, str.178-179, Zagreb, 1899


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Златарић, умро 1613, пре 411 година.