* * *
Turkinja se samo uhinjila
Dva prebjega goru prebjegoše
Vlaščić momče s Turkinjom djevojkom.
Kad su bili nasred gore crne,
razboli se Turkinja djevojka,
ni kod sela ni kod vode hladne, 5
već u sr’jedi gorice smrekulje.
Zabrinu se Vlaščić momče mlado,
što će konju za zelenu travu,
što l’ djevojci za meku ložnicu.
Al govori Turkinja djevojka: 10
»Ne brini se, Vlaščić, momče mlado!
Ja se nisam razbolila mlada,
nego sam se uhinjila sada,
da ja vidim, jesam li ti mila.«
»»Jes’ mi mila, Turkinja djevojko! 15
Jes’ mi mila i pamet zanila.««
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Референце
Извор
Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 59.
