Svijetla mâ krunice, molim te ljuveno,
ukaž' mi tve lice gdigodir skroveno;
er meni srdačce umire krozi te,
svijetlo me sunačce, želeći lice tve.
Jošte kad pozrem ja, vidim te sjedeći, 5
utečeš brzo tja jak ptica leteći.
Ništar s' ne dreseli, vidjećeš brzo toj,
cvijete moj veseli, biti ću brzo tvoj.
Ne poznaš po meni, svijetlo me sunačce,
jer mnogo ja želim vidjeti tve ličce? 10
Zatoj me ne mori toliko, ružice,
sa mnom progovori za rajsko tve lice;
jer meni srdačce jur cvili dan i noć,
videći, sunačce, gdi mene neć pomoć.
Molim te, ružice, ozri se na mene, 15
jer blijedi me lice videći tuj tebe.
