Sliši svak ovi trud ki ćutim mnogo lit
koli je vele hud i što je oholit.
Pralju da ljuven stril jadovno porazi,
i tko ga ima dil, on rados ne skrasi;
to li ga tko ćuti, on roni suzice 5
i čemer priljuti skrati mu snažice;
uzdiše s bolosti nasvakčas jadovno,
jer ne zna krjeposti ljuvene napuno.
Sve dni gre misleći, očima prihiljen,
a ne smije izreći zašto je ucviljen. 10
Osobno pribiva jakino grlica,
i suzom umiva čemerno svâ lica;
vijek cvijetka ne nosi ni zlatne krunice,
već milos sve prosi, pogubje tužice;
ili smrt žestoka da priđe s jakosti 15
ter da mu prije roka prikrati mladosti.
Sad znate gorči trud jer ne ima milosti,
u njem je čemer hud i gorke žalosti.
Svrha.