Razmišljam oni dan s velikom radosti

Razmišljam oni dan s velikom radosti
Писац: Nepoznati autor
796. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.



* * *


Razmišljam oni dan s velikom radosti
   koji bi meni dan cjeć tvoje mladosti;
ljepos još kad poznah, vidjevši obraz tvoj
   s pogledom, dobro znah jer ti dah život moj;
ufan'je jer imah toj prijat što želim, - 5
   i trud taj vas prijah [s] srdačcem veselim.
Vidiv ti vrh vrata veliko zlamen'je -
   pletenčak od zlata i drago kamen'je,
i rekoh sam sebi: što te svak ne slave,
   jer na svijet prije ne bi kojoj nije zabave. 10
Sve ti Bog satvori i svrši ljeposti,
   ka mene sad mori ljuvenom krjeposti.
Vidjev sve imah strah, ma opet uspredoh,
   u jadu tužno mrah, ublijediv i padoh.
A ti bî ljuvena, milos mi hrlo da, 15
   vidiv me ranjena, kako se podoba.
Kad smislim oni dan, tvrdo se veselim:
   bi meni rado dan, ter veće ne cvilim.