Pribijela ružice, tako ti radosti

Pribijela ružice, tako ti radosti
Писац: Шишко Менчетић
138. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Pribijela ružice, tako ti radosti




Pribijela ružice, tako ti radosti,
   odnesi tužice od moje mladosti!
   Tako ti ljubavi, gospođe od gospoj,
   kadgodi izbavi žalosti život moj;
kadgodi izami iz tuge svis moju, 5
   neka se ne smami: zač se toj sve boju.
   Ali čin' smrt prika da mi da skončan'je,
   ali mi daj lika tve ličce sončan'je;
ter dopust' u tvoj kril njeki dan mene prit,
   neka me ljuven stril ne čini želno mrit, 10
   neka dni ne traju u gorke ljubezni
   koje me skončaju jakino boljezni;
koje me sve znobe jakino slana cvit
   i meni smrt kobe prî nego hoće svit,
   ter, svitlo sunačce, želeći tvoj obraz, 15
   željno me srdačce topi se kako mraz.



Напомена уреди

Извор уреди

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.