Riječ je stara, da na nebi
nije stvorca vlaštitoga,
slično bilo najveće bi
klanjat vrijeme mješte boga;
er je uzrok svakoj sreći 5
vrijeme, zasve da 'e bjeguće,
i sve s sobom donoseći
rijet se može svemoguće.
Ali sudom on mojime
nije za častit vrh otara,10
pokli s sobom nosi vrime
veće tuga neg dobara.
Mâ božica ti bi sama
u veselju tada bila,
o obilna svijem srećama,15
o prigodo draga i mila,
zgodo svijetla, zgodo slavna,
zgodo, časti mâ dovika,
zoro od sreće nepristavna,
sunce slijepijeh ljubovnika.20
Ti si vrata, ti stražnica
od kraljice česti u dvoru,
ti si zvijezda provodica
po ljuvenom gorkom moru.
Ah ku neće čes imati 25
tko te umije kroz svijes znanu
ustrpljeno pričekati
i prigrlit pričekanu!
Ah kolikrat, kad najmanje
ufo sam se, put mi otvori,30
da se smiri me skončanje,
da moj pako raj se stvori.
Ah kolikrat iznenade
među stražam bezbrojnimi
slatke usti dikle mlade 35
u čas jedan dopusti mi!
Gdi ste, o vjerni ljubovnici?
božici ovoj nos'te dare,
okrunite njoj u dici
kitnijem vijencim slavne otare.40
Vi za harnos svijeh godišta
čin'te da njoj na čas leti
iz tisuću svetilišta
do nebesa dim prisveti.
Ona dat vam jakos ima 45
u čas jedan što ljubiste,
što vi udugo i s mnozima
trudim stekli jedva biste,
čijem sve slasti u se kupi
ona i diže sve što ustraša,50
er kad zgoda k vam pristupi,
samo umjejte - dikla 'e vaša!
