Usti lijepe i ljuvene,
u kijeh žive srce moje,
usti slatke i medene
milostive me gospoje,
recite mi, otkle u sebi 5
vi toliku slas držite:
er nije naći, znam, pod nebi
slasti toli plemenite.
Zaisto rajski med tekući
prolio se zgar s nebesa, 10
stan priličan sebi ištući
sred vašega draga uresa.
Žarki grimiz bitju u svomu,
koralj, ures morskijeh vila,
i u zapadu sunčanomu 15
rumenoga plam svjetlila
i kamenak bez procjene,
kî crljenijem zrakom siva,
prid vašijema rusam vene
i svo'u ljepos poniživa. 20
Blijedi o busu svom ružica,
rumenijeh vas videći,
zasramljena trator lica
prid vam čezne zavideći.
Pače zaman, kad istječe, 25
zračna zora, dika od svita,
vas ljepotom svo'om zatječe,
er ostaje pridobita.
I ako narav dosleka je
lijep stvor rumen kî stvorila, 30
po njem doprijet učila je
od vašega rumenila.
Malu u krugu vas jedinom
sve ljeposti dikom kite;
vi dragosti, vi milinom 35
neizmjernom se ponosite.
Mnim, ljuvena majka mila
napravu iz vas vadi i diku,
kad se spravlja poć sred krila
najdražemu ljubovniku, 40
ter izbrani miris hrani
u koraljnom vašem sudu,
drobni biser i snježani,
rados, pokoj i razbludu,
riječi i posmijeh, kî vlas ima 45
u med stvorit srca od stijene,
i s prislatkijem celovima
drage uzdahe razbluđene.
Ah udesi srećni moji,
usta ugodna i žuđena, 50
ah živući perivoji
moga ufanja zatravljena!
Ah i unaprijed darovima
vašijem željna smirite me,
blagodaran er bit ima 55
tko 'e pun blagom neizmjernijeme.
