"Ah čemu su, kî me more,
gospodine, uzmnoženi?
Vidim mnoge me zlotvore
gdi se dižu suproć meni;
zasjednikâ broj mnogi je,5
kî môj duši vele općeno
da u ruci tvojoj nije
nje spasenje postavljeno.
A ti sâm si, gospodine,
moja slavo, moj pokoju,10
kî me primaš iz visine,
koji uzdižeš glavu moju."
Mojijem glasom žalosnime
vapih tako k privišnjemu,
a on tajčas usliši me15
svete iz gore gdi 'e stan njemu.
Zaspah, pokli tvâ straža me
ušikala gojno i milo;
ustah, pokli primila me
tvoja pomoć, bože, u krilo.20
Tijem i mnoštvo da me opkruži,
srce moje predat neće;
podigni se, tvu vlâs pruži,
slobodi me tužna veće.
Tvrdo udari svijeh kî gredu25
bez uzroka na me prvi;
i da reže, a ne ujedu,
grešnicima zube smrvi.
Sva spasenja, sve pomoći,
bože, tvojijeh slaze iz rukâ,30
a blagoslov tvoj će doći
vrh vernoga tvoga puka.
Slavnom trojstvu, kud dan sviće,
budi slava pričestita,
kakva 'e bila, jes mu i bit će35
sva vremena vjekovita.