Jadi su zled stisli, da oči me suze,
doj medne me misli, ko mi vas sad uze?
Svit mi da zao poraz, i zvrnu nemilo
svu moju mednu slas u ljuto grčilo.
O svite himbeni, o srićo laživa,5
nitko ti duge dni u tebi ne uživa.
O tašte raskoše, o svite zla plato,
da t' mi moć ne može ni srebro ni zlato.
O slasti bjeguća, o kratke radosti,
malo ti stojuća bi s mojom mladosti.10
Viđu, er trijeba je, da vazda jur velja
tuga svud nastaje na čelo vesel'ja,
i da znan nikadar ne ima staviti
u umrlu nijednu stvar blaženstvo na sviti.
