Pastir, ki skriva vik sve drage ljuvezni,
cić da mu hud človik bil ne bi s boljezni,
našad se na vodi jedan dan jur liti,
na koju dohodi iman'je sve piti,
s pastirkami tance stavi se igrati,
ter drage pjesance veselo spjevati,
i kolo tuj vodeć na travi zeleni
ne moguć trpet već svoj oganj ljuveni,
koji mu zle sile podijeli neprave,
od svoje primile pastirke gizdave
jedan drag celov lip ukrade krijuće,
kim diže zli nalip sve iskre goruće,
i toli nje usti on slatke tuj nađe,
da pjesni ne pusti, dokli dan pozađe.
