Novela od Stanca
Писац: Марин Држић
Prizor četvrti


DŽIVO, VLAHO, MIHO


        DŽIVO

Ovo smješnijega, brate, Vlaha od svijeta;
   nije ga luđega od Rta do Mljeta.

 

        MIHO

Pođ' s vragom? Boci mi pukoše od smiha.

 

        VLAHO

   Bogme smijeh!

 

        DŽIVO

                    Reci mi...

 

        VLAHO

                                   Ho'mo ta!

 

        DŽIVO

                                                  ... istiha
jesam li kako umio š njim sprdat?

 

        MIHO

                                                  Pođi tja!
   Vazda si vrag bio, a sad si kolik ja.

 

        DŽIVO

Kozle me delekta koje uza nj veči!

 

        VLAHO

   Vrag! Ho'mo domom ta.

 

        DŽIVO

                              Smiješnijeh tvojijeh riječi!
Ne bih za perperu dao kozleta onoga
   s bisaci, na vjeru! Slušaj mene tvoga!
Ovi Vlah vjeruje sve što mu se veli.

 

        MIHO

   Da nas on ne čuje!

 

        DŽIVO

                              Tko se ono bijeli?

 

        VLAHO

Na pir maskari idu.

 

        DŽIVO

                              Prem su na prepozit!
   Kad opet izidu, ah, smiješno ti će bit!
Pođ'mo ih per Dio zvat, prije neg na pir pođu
   molit i skondžurat da ovamo dođu.
Scijenit će Vlah ovi da su vile zbiljne.

 

        MIHO

   Pođ' ih sam ti zovi - oni čas će doć.

 

        DŽIVO

                                                  Ne!
pođ'mo svi ujedno, ter ćemo kugodi
   novelu zajedno ordenat.

 

        MIHO

                                        Da hodi
Per Dio će smiješno bit, ako sam jedan bao
   usktjebudu učinit.

 

        VLAHO

                         Hod' brzo! Što si stao?

 

Ovdi odhode, a STANAC sam govori.