Nemoj, nemoj, mâ Ljubice
Писац: Иван Бунић Вучић


Nemoj, nemoj, mâ Ljubice



Nemoj, nemoj, mâ Ljubice,
   u bistru viru virovati
   u kom rajsko tvoje lice
   općiš često ogledati!

Ere neće, vjeruj meni,
   dugo vrijeme kazat tebi
   medne usti, pram zlaćeni
   i dvije dzore zgara s nebi.

Skoro, skoro promijeniće
   vas tvoj ures i svu diku,
   tebe istu tebi skriće
   da neć poznat tvu priliku.

Bježi mlados, dni odhode
   vele brže, vele plaše
   negli istoga vira vode
   i kâ se u njim sjena kaže.

Tijekom, tijekom lete ljeta,
   sve pod suncem satira se,
   i zasve dan dođe opeta,
   naša doba ne vrate se.

Odori će bit i plijeni
   od gusara, ki sve stira,
   tvoj dragi pogled, pram ljuveni,
   slatke usti, lice od lira.

Tim se, mlada, ne oholi
   čim pogledaš sliku tvoju,
   neg se smili na me boli,
   o ljubljeni moj pokoju!




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.