Miljenko, iz krila moje vil sad bježi
Miljenko, iz krila moje vil sad bježi,
er ona nemila cvili te, ne tješi.
Čime te celiva medenijem ustima,
srce ti ranjiva, taku vlas ona ima;
pod lijepijem obrazom, znaj, dijete da krije
hudi jed s porazom ljutice od zmije.
Te je ćudi odvijeka da nje su celovi
zla rana bez lijeka i smrtni otrovi.
|
|
|
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.
|