* * *


Marina kruna

Naranča se vetru moli,
Da joj kitu ne sprelomi;
V sakoj kiti tri naranče,
Na vršiki tri četiri.
Povrh sedi sin Sokolje, (siv sokole) 5
Ter mi gleda v ravno polje;
Kaj [1] devojke tanac vode,
Meji njima j’ lepa Mare,
Krunu ima povrh glave.
Puhne vetar Termuntane, 10
Svali Mare krunu s glave.
„Ki bi mene krunu našal,
Ja bih njemu ljubav bila.“
„„Ko ćeš meni ljubav biti,
Ja ću tebi (krunu) naći.““ 15
„Volila bih utopit se,
Neg Sokola ljubav biti.“

Iz Lukačićeve zbirke.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg


Pjesma o Marinoj kruni vrlo je različita u raznim krajevima. Najobičniji tekst po Istri. što mi znamo, jest slijedeći:


* * *


Popuhnul je hladan vetar,
Hladan vetar od Levanta,
I odnesal Mari krunu.
Sprogovara lipa Mare:
„Ajme meni, kruno moja, 5
Ki bi mene krunu našal,
Njegova bim ijuba bila.“
Šli ju iskat dva Bakrana,
Dva Bakrana, tri Rečana,
I još jedan črni Moro. 10
Našal ju je črni Moro.
I govori lipa Mare:
„Volila bim krunu zgubit,
Leh črnoga Morca ljubit."


Svaki se stih ponavlja i za njim istim napjevom pjeva: „Aj ni nena, zlato moje."

Референце

  1. gdje (kadi — ka’i — kaj).

Извор

Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 49.