Mada
Писац: Nepoznati autor
ŠENA PETA


ŠENA PETA
PAVO i OBLOŽDER

 
PAVO: Što je, Obloždere? Je li koja sreća?
OBLOŽDER: Gosparu, vittoria![1] veće si à cavallo,[2] nego samo opravi lancu, čin' ti, da ti je koplje all' ordine,[3] er, si čestit, per vita mia.[4]
PAVO: Što je rekla gospoja Lučija?
OBLOŽDER: Što? ne znam ni ja. Saldo, Obloždere, sad je brijeme ali nigda! Kojega mu ću vraga reći?
PAVO: Kako, ne znaš?
OBLOŽDER: Govorio sam s gospojom Lučijom, anci, za ti senjo rezaše jedan pršutak, jednu eskvizitiju stvar od svita. Zaisto nijesam u moje dni boljega likvora vidio! Crljen, vercelan,[5] od importancije zaisto. Bog tebi živio s onijem mirisom mrtva čovjeka i uzguluzo jednu mrkijentu. Gosparu Pavo, da ti ga se moć dočepati, kako bi ga! Ja bih mu čerto i kosti isisao, ma pacienza![6]
PAVO: Sve je dobro. Ma što ti je rekla gospoja Lučija od mene?
OBLOŽDER: Dobro, je li? i ja znam: a što ti se može bolje izjesti nego li dobru pršutku i lijepo ga izrijezati na tanko i izmiješati s jajima i s maslom i s cukarom, i poslije uliti malahno mavažijice i isprigati i čitnuti se, stvari su ga oživjeti in verità.[7]
PAVO: Va bene![8] ma nu mi reci, kako si s gospojom Lučijom reuško?
OBLOŽDER: Dobro! Ma ona dezerta rofijana Vesela, nje godišnica, sve smeta; ono je jedan vrag, trebuje nju zamititi, ako ćemo reuškati.
PAVO: Muora l'avarizia![9] uzmi one moje stare bječve od pana i darujoj ih! Nijesam ih, per vita mia,[10] nego jedanaes godišta nosio, i da rečeš, štogodi sam ih krpio, ma ni jesu vele strapacane.
OBLOŽDER: E, e, non faremo niente,[11] gosparu; ona ti bječve ne nosi, a one bječve imaju trista krpa na sebi, svaku od svoga kolura. Ko hoće u ove posle reuškati od ljubavi, trebuje penđati allegramente.[12]
PAVO: Ja vidim, da si ti mene namislio poslati na ospido. Obložderu, hoće se u svakoj stvari biti mediokru čovjeku, aliter zlo posli idu.
OBLOŽDER: Pur joj trebuje svakako štogodi darovati, zašto ako se ona ne akvijeta, naši su posli svikolici naopako otišli. Darujmo joj jednu peču reala za sada, a opeta ćemo poslije kojugodi galanteriju!
PAVO: Peču reala za sada? A poslije kojugodi galanteriju? A otkuda ti su te galanterije? A gdje su te peče reala? Non cе substavitia,[13] moj Obloždere, dosta joj bi bili i dva dinarićą.
OBLOŽDER: Ohime, non se usa.[14] Kako ti se čovjek ne meće u stvari od ljubavi đeneroz, tu nije ufance nijedne. Dva dinarića? a što je ona dijete, da će otiti jabuka kupiti? Kako ti sada ove godišnice nejmaju u šaci za moć kupiti ali tkanicu ali košuju ali cendalinu ali crevlje, zaisto ti ne sarofija se! A imaju i razlog, zašto svaki trud ište platu.
PAVO: Sad si ti meni došo s filosofijom; a koji je trud sarofijati? Riječi se, nebore, ne kupuju ni prodavaju, a ja u te crevlje, u te košuje i u te ostale pompe, što si pribrojio, neću uljezati. Ili ti me razumijet ili ne: evo ti tri dnara, ponesi joj ih, neka jedna deserta rofijana ne smeta moje konsolacioni, er ako mi dojde nešto morbina, imam joj činiti u berlini sofisati.
OBLOŽDER: Za rake bore, gosparu, ne sramoti se, veće ovi prvi put daruj mi joj jedan dukat almeno!
PAVO: Non се remedio;[15] ne mogu ja i jedan čas otiti in malhora.[16] Na, eto tri dnara!
OBLOŽDER: Ja neću toga zaisto, er će delongo rijet, da sam ja ostalo izio, ą ja neću da ove zasrane oprtine peru usta mojom poštenom reputacioni, da poslije budem za rug mojoj dešendenciji.
PAVO: U, u, molto, magistro mi[17] Obloždere, nemoj ti sa mnom stati u tijezim pontijima, er to nije za moje kuće. Na ti četiri, via e finimola![18]
OBLOŽDER: Neću, per vita mia,[19] čuješ?
PAVO: Kako, nećeš?
OBLOŽDER: Onako, er ja neću, ako razumiješ, izgubiti vana gloria[20] za tri dnara, ali za četiri.
PAVO: Finimola![21] eto ti ih šes! da trebuje da ja večeraska ne večeram. Ako ja uzbudem tebe slušati, ja ću se u tvoje kapriče decipati. Non voglio.[22] Daj ovamo te šes dinarića, ja ih neću po toliko penđat im un colpo omninamente.[23] Ma tot njemu, muora l'avarizia![24] podaj joj ih! Ja znam, kad ih vidi, da će se akvijetati. Šes dinarića? Znaš li, Obloždere, da je to jedna lijepa fakoltat?
OBLOŽDER: Lijepa zaisto! In verita[25] si se pridro; horsu,[26] ja idem delongo ađustati Veselu.
PAVO: Polako! Ma što mi reče od gospoje Lučije, što je rekla od mene?
OBLOŽDER: О sad si da smo intrigani eskvizito. Rekla mi je, rekla mi je, signor si.[27] Tvoj gospar Pavo, signor, si.[28] О pameti, gdje si, sad je brijeme!?
PAVO: Che bella pacienza è questa;[29] da veće izreci!
OBLOŽDER: Rekla mi je. Gospoja Lučija, je li?
PAVO: E, gospoja Lučija, e, što ti je rekla?
OBLOŽDER: Rekla mi je, čekaj malo, neka hranim ove dukate odi za pas, da ih ne bih zaboravio odi u ruci.
PAVO: О che bestia,[30] u ruci će ih zaboraviti.
OBLOŽDER: Nije li bolje da joj ih odnesem delongo, da ih ne bih izgu­bio, jer je u njih jedna lijepa, fakoltat. Jedan, dva, tri etc.
PAVO: Odnijećeš ih; ma mi reci prvo od gospoje Lučije!
OBLOŽDER: Gosparu, brojeći ove mjedi i misleći o njima, ja sam zabo­ravio svekoliko. Idem opeta k njoj, to ću je i preupitati i uput ađustati Veselu i doć ću ti odgovoriti delongo.
PAVO: È cosa[31] za štropijati ga; pur trebuje da ga komportam za ne izgubiti sve zajedno. Hodi delongo i čekam te doma.
OBLOŽDER: A bon viaggio![32] Ova mi je dosada pulito reuškala, ma unaprijed što će biti? ja sam per terra,[33] jer se ne umijem ništa domisliti. Trebuje mi se zaisto pobratimiti s Fantažijom, u njega je sto načina u glavi na ove posle. In tanto[34] sam buško šes dinarića; ne znam, gdje se prodava najbolje, da mi je malo stomak konfortati i ađustati, er mi se skonturbo veoma, a unaprijed, ćemo misliti.
 

Референце

уреди
  1. pobeda
  2. na konju
  3. u redu
  4. tako mi života
  5. verojatno: ukusan
  6. ali strpljenja
  7. zaista
  8. U redu!
  9. Smrt škrtosti!
  10. života mi
  11. nećemo ništa učiniti
  12. veselo
  13. Nema opiranja imetka? (sumnjiv prepis!)
  14. Jao, ne običava se.
  15. Nema lijeka
  16. k vragu
  17. mnogo, učitelju moj
  18. i hajde da to svršimo!
  19. života mi
  20. pusti slavu
  21. Svršimo to!
  22. Neću!
  23. samo jednim udarcem
  24. smrt škrtosti!
  25. Zaista
  26. deder,
  27. da, gospodine.
  28. da, gospodine.
  29. Koje li tu treba lijepe strpljivosti
  30. Kakve li životinje
  31. ima razloga
  32. Sretan put!
  33. propao
  34. Međutim