Mada/16
| ←Šena prva | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA DRUGA |
Šena treća→ |
PAVO: Gdje se u vragu zabio ovi Obložder? odkad mi je oblančo onu šes dinarića, već ga nije moje oko vidjelo.
OBLOŽDER: Evo me, gosparu Pavo!
PAVO: Gdje si bio dosada? Što si činio? ja ovo ne mogu podnijeti od tebe.
OBLOŽDER: Rijet ću ti: došla me jedna igravica u srce i u trbuh i boles
od matrikuna; da mi se đusto para, da me mravi i jedu, ne mogu veće na nogam stati.
PAVO: Dobro. Da što si učinio s gospojom Lučijom?
OBLOŽDER: A što ćeš da sam učinio? Ja ti umijem rijeti zaisto da mi se čini, da ne ćeš s nјom reušiti.
PAVO: Zašto an?
OBLOŽDER: Zašto je ona mlađahna, lijepa i gizdava, a ti si star, sadnovit; strah je je, da ti ne budeš po svu noć spati.
PAVO: Ter to hoće, ali što bi htjela tezijem rijeti?
OBLOŽDER: Hoće rijeti, da ti nijesi za nju, ni da si ti habit za matrimonija; a ona je kо i ostale žene,da ih vrag svijeh odnese osvin jedne, što bih ja htio reći.
PAVO: Da što mogu učiniti, о moj Obloždere, moja fidela slugo? ja ne mogu nikako ugasit oganj od ljubavi, koji me cijeć nje razgara. Da je li ti već što rekla?
OBOŽDER: Ma što hoćeš, da mi reče?
PAVO: Reci istinu! Ne imaj respeta ni straha! Nijesmo odi nego mi dvojica sami.
OBOŽDER: Rekla je da te ona dobro zna, da joj često niz funjestru prošetuješ; da si star, kad pljuješ, da para da ćeš se razdrijeti; da prdiš ko da mušketarija puca, da imaš veću kilu nego li glavu na sebi, zato da ne možeš već ni hoditi.
PAVO: О vraga od žene, što se imađinala rijeti; da ne gledam što gledam sad bih ti činio vidjet i tegnut rukom, da laže kо beštija ka je u njoj.
OBLOŽDER: Još govori da pateškaš od drugoga zla, koje ti ja neću iznijeti, er ga nijesam upantio.
PAVO: Jeda od marovela? Laže i to; pur si me ti vidio većekrati gdje idem od korpa i nijesi pozno tega u meni. Ma hodmo doma, er ću ukazat istinu od svega.
OBLOŽDER: Hodmo.
Референце
уреди
