Luka Desančić u zarobljeništvu
|
Референце
- ↑ U tri zapisane pjesme, i to kod Luke Marijanovića (Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Gornjoj krajini i po Turskoj Hrvatskoj, 1864 — 1869, 15, (rkp., MH 11b), u jednoj pjesmi u Zborniku Jose Vukelića i u zbirci Franje Desantića (n. dj., 169 — 188), zarobljeni Desantić je Luka, u Erlangenskom rukopisu (Gerhard Gesemann, Erlangenski rukopis srpsko-hrvatskih narodnih pesama, Sremski Karlovci, 1925, pj. br. 72) je Jure, kod Valtazara Bogišića (Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, knj. I, Beograd 1878, pj. br. 108) je Mihailo, a kod Vuka Stefanovića altazara Bogišića (Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, knj. I, Beograd 1878, pj. br. 108) je Mihailo, a kod Vuka Stefanovića Karadžića (Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa, Beograd 1973 — 1974, knj. III, pj. br. 41,42, 43) je Gojko.
- ↑ Kula Tomina nalazila se u današnjem selu Tomina, uz rijeku Sanu, 14 km udaljena od Sanskog Mosta. Kula je bila građena na četiri kata, a zadaća joj je bila čuvati most koji se nalazio u njezinoj blizini.
- ↑ Nema podataka da je u tom pohodu sudjelovao i Ivan Vlatković (Ive Senjanin), ali postoji mogućnost. Od sedam pjesama samo se u dvije Ivo Senjanin ne spominje kao jedan od osloboditelja Desantića iz turskog zaiobljeništva.
- ↑ Tj, zgulio mu kožu, mješinu, mijeh.
- ↑ Kumpolje je selo u Gackoj dolini u Lici.
- ↑ Vid Žeravica se spominje u dosta narodnih pjesama, obično u društvu hajduka Mijata Tomića (+1642) i junaka iz Ravnih kotara. U dokumentima do sada o njemu nisu pronađeni povijesni podaci. Jedino se 1647. u Makarskom primorju spominje harambaša Vid, bez prezimena. Nije poznato je li tome harambaši Vidu bilo prezime ili možda nadimak Žeravica. Inače, prezime Žeravica dosta je rašireno u hrvatskom narodu.
- ↑ Po Danijelu Aleriću (Oronimi Kunara i Jadika, Onomastica Jugoslavica, 3. Zagreb, 1973, 3 — 21), nazivi Kunara, Kunor, Kunovac i Kunovnica dolaze od perzijske riječi kenar, koja je putem turskog jezika došla do nas, a znači rub, granica. Po Stjepanu Banoviću (Planina Kunara i Papuča u našim narodnim pjesmama, Rad, 227, Zagreb 1923, 332 — 343) u vrijeme ratovanja između Istoka i Zapada Kunara je bila zapravo svaka planina u Dinarskom gorju. Po istom Banoviću, ona planina koja se spominje u brojnim pjesmama Bosne, Hercegovine i Dalmacije jest planina Kunovac (visine 631 m) u Lici, blizu vrela Une, a preko koje je vodio put do Udbine, preko Kupinova, u Dalmaciju i kroz dolinu Zrmanje u Ravne kotare.
Извор
Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti, Narodne pjesme o senjskim uskocima, priredio Mijatović, Anđelko, Matica hrvatska, Zagreb, 1983., str. 37-43.
Варијанте
Zbornik Jose Vukelića, pj. br. 6, rkp. MH 23a. Varijante: Gerhard Gesemann, Erlangenski rukopis srpskohrvatskih narodnih pesama, Sremski Karlovci 1925, pj. br. 72; V. S. Karadžić, n. dj., knj. III, pj. br. 41, 42, 43; Valtazar Bogišić, Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, knj. I, Beograd 1878, pj. br. 108; Luka Marijanović, Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Gornjoj krajini i po Turskoj Hrvatskoj, 1864 — 1869, 15, rkp., MH 11b.