Ljubovnici/21
| ←Dvadeseti prizor | Ljubovnici Писац: Nepoznati autor Prvi prizor |
Drugi prizor→ |
VESELA: Što se ovo, gosparu, čini? Nije prije ovoga bilo.
STARAC: Muči, burdelaco, ovo se ide u noći. Nego svijeti ovamo, da ne bih gdjegod urtao.
VESELA: Što će ti ta ombrela po noći? Ali ti mjesec dava fastidijo[1]?
STARAC: Koji mjesec? Ovo nosim cjeća serena, da ne bih katarac uhitio.
VESELA: Gdje ću hodit?
STARAC: Onamo na kantunu od Krive ulice, i džusto kad dođeš ondje, fermaj.
VESELA: Dobro, ma me je strah da ne nastupim[2] na štogod.
STARAC: Ne boj se od nastupa, ja imam kod sebe korijen od divlje rodakve, ne može
nam ništa naudit.
VESELA: Evo nas, gospodine, hoću li ovdje fermat?
STARAC: Jesi li džusto, džusto na kantunu? Da stani tu, jer hoću ovdje učinit jednu serenatu.
VESELA: Nemoj ovdje toga učinit, nego se vratimo doma i useri se, a opet ćemo doć ovdje, ili se ustrpi.
STARAC: Serenata hoće rijet što se kanta i udara di sera[3], a matinata di mattina[4], balordo jedna!
VESELA: A ti čini što hoćeš!
STARAC: Stavi tu tî fero na tle, a ovu ombrelu drži mi više glave.
VESELA: Fate, neka je meni! Hoću li ovako?
STARAC: Dobro, tako. O, o..., sad neka mi je malo poudarat
Референце уреди
- ↑ davati fastidijo - smetati
- ↑ nastupiti - nagaziti
- ↑ di sera (tal) - uvečer
- ↑ di mattina (tal.) - ujutro
