Ljubica
Писац: Вице Пуцић
PROLOG


PROLOG

Ljubav u prilici od bojnika

* * *


 
Tko bi reko, da sad odi
   pod odjećom od bojnika
   skrivena[1] se tvâ nahodi,
   o ljubavi, vlas velika.

Tva vlas čini većkrat koja 5
   vrći Jovu trijes ogneni,
   ljuvenoga a sred boja
   martu svoj mač nesmiljeni.

Sad ćeš, sada moć poznati,
   o Venere, sinka tvoga, 10
   ne djeteta, draga mati,
   neg junaka hrabrenoga.

S trećega sam neba gori
   sišo, nad sve gdje bogove
   s mojijeh strijela ranjen gori 15
   bog mogući isti Jove.

A to er vidjeh sraman odi
   sred slavnoga Dubrovnika,
   skupjena se gdi nahodi
   svijeh kreposti čas i dika, 20

Da vil jedna, ka svjetlosti
   svijem uresom suncu odsiva,
   i sunčanom svôm lijeposti
   svijetu ljepše sunce siva.
 
Vil ah! huda i nemila 25
   bit zaman se uvijek slavi,
   plešuć silu mojijeh strila
   odmetnica od ljubavi

Rekoh, trijeba 'e veće poći
   mojoj vlasti pripraviti, 30
   jeda ikako budem moći
   nje tvrdinu pridobiti.
 
Molih majku tad ljuvenu
   jače strijele da mi spravi,
   i mom luku pozlaćenu 35
   veći trkač da pripravi.

Uzet sliku od viteza
   ovu odlučih u toj sili
   suproć htjenju nje uresa
   mnjah odoljet lijepoj vili. 40

I zasve u Grad slavni po(ć) ću
   gdi se u miru dni provode,
   rijeh, pribivat odi mo(ć) ću
   vojnik, slavne cjeć slobode.

Cjeć slobode, uvijek koja 45
   u mirnom se Gradu uživa,
   gdi neumrle sred pokoja
   sej gospode svjetlos siva.

Ali zaman sve sam strile
   s plahe želje istratio, 50
   еr prilijepe mê sam vile
   hudu lijepos[2] privratio.
 
Tijem se veće ja slavnoga
   put Budima dijelim sada,
   gdi kraljestva ugarskoga 55
   kralj Branimir pukom vlada.
 
Tu njegova kći Ljubica
   svîm sunčanom slična zori
   plemenita djevojčica
   stravljena u mom ognju gori. 60
 
Ljubi lijepos nje jedina
   kâ od lijeposti svijeh je slava
   boemskoga kralja sina
   hrabrenoga Branislava.
 
A ona od ćaćka nje dragoga 65
   vjerenica obećana,
   cjeć nemira sad je svoga
   Ljubimiru vjernom dana.[3].

Vladislav je on jedini
   ćaćka svoga sin ljubjeni 70
   i također još istini
   dragi bratac nje rodjeni.

I danaska sred pokoja
   njihova se vrši vira,
   zò početak huda boja 75
   i prikoga od nemira.

Ah koje će s toga smeće
   danas se odi probuditi,
   ako ih višnja ruka veće
   ne uzbude utažiti.[4]. 80

Ti, u kom prava vjera niče,
   krepos i čas otkle izvire,
   u tvom skutu, Dubrovniče,
   sad budimske gledà mire.

A vi lijepe o gospoje 85
   u vaše ine prim'te krilo
   i ljuvene strijele moje
   prigrlite veomi milo.

Nu me vrijeme već siluje
   u kraljevske dvore poći, 90
   gdi mâ krunam vlas kraljuje,
   svak gdi môj se klanja moći.

Tu će danas moja sila
   ljubovnika broj čestiti
   s vlasti silnom mojijeh strila 95
   u mê ropstvo zaplijeniti.[5]


Референце

  1. 3 skrovena M
  2. 52 hudu miso M S
  3. 68 Ljubimiru narečena M
  4. 80 utješiti M S
  5. 96 + Branimir M (S kao i osn. tekst gr. Branislav),


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.