PRIKAZANJE ČETVRTO
LAVINIJA, BABA, DVORKINJICE I GLASNIK
LAVINIJA:
Sto se ovo, vajmeh, zgodi, 2080
moja družbo draga i mila,
da ista majka, ka me rodi,
smrtno me je pogubila?
S mira činit ustrijeliti
moga draga vjerenika, 2085
srce moje bi raniti,
ranom kojoj nije lika.
Ako u njemu ja sam živa,
a on žive vas u meni,
oba dva smo rad nje gnjiva 2090
jednom ranom porušeni.
Da li, slatki moj pokoju,
moje ufanje sve na svijeti,
ne mogoše kripos tvoju
pridobiti Grci kleti; 2095
da li ti si blag i mio
priko plama ognjenoga
na sramotu njih iznio
na ramenijeh ćajka tvoga;
da li mnoge teške zgode 2100
od protivne hude česti
priko morske vrle vode
podnesao si s krepkom svijesti;
kroz ovaku da nevjeru
moja majka umori te, 2105
kad čekaše, da u miru
sa mnom dobra ćes združi te?
Gizdav ti se mom pozoru
jučerani dan objavi,
moj žudjeni razgovoru, 2110
izabrana ma ljubavi;
blijeda ti te tegaj dana
dogodi se vidjet meni,
kad te ruži ljuta rana,
о životu moj žudjeni. 2115
Ja te živa jošte scijenim,
ali, vajmeh, brače mili,
trnem strahom sva ledenim,
dokle uzaznam živ jesi li.
Ako mi te s kude sreće 2120
bude otela smrt opaka,
nije ni meni živjet veće,
svrha je naša, jaoh, jednaka.
DVORKINJICA:
Ne izdaj se, ma gospoje,
tvoj čemerni va] ustavi, 2125
nu ako drago dobro tvoje
od priljute rane ozdravi.
Dokli duh se u čovjeku,
za sve teško bolnu, ćuti,
ufanje je, da smrt prijeku 2130
jošte može pobjegnuti.
BABA:
Božica ga nije zamani
od ljubavi porodila,
nu ako kripos nje sahrani
od zle rane sinka mila. 2135
A prem evo pun brzine
k nam Latinin jedan grede,
on će znati glase istine,
kako naši posli slijede.
DVORKINJICA:
Odkud ideš, mladče izbrani, 2140
s brzoćome takom hode?
Kao Latini, kao Trojani
među sobom sad prohode?
GLASNIK:
Trojani se i Latini
rate, biju, kolju i sijeku, 2145
strahoviti boj se čini,
rijeke od krvi svuda teku.
Kako Enea s ljutom ranom
u tabor se tvrdi ukloni,
s našom vojskom oružanom 2150
na nj Kamerte pođe smioni.
I pjesnici i konjici
na trojanske tu zatvore
naripiše svi kolici,
da ih užegu i obore. 2155
LAVINIJA:
Ako li se nać ne bude
u nijednoj mu pomnji lika,
ter ja imam s česti hude
moga izgubit vjerenika,
nad mrtvijem ću da daj njime 2160
vlase istrgat, lice izgrdit,
i suzami čemernime
vjeru i ljubav moju potvrdit,
ter cvijeliti pristat ne ću,
dokle i mene vjernu ljubi 2165
za majčinu rados veću
smrt nemila ne pogubi.
Tač kad ne mož' na ovem svitu,
u rajskoj ćeš poznat strani
moju ljubav temeljitu, 2170
vjereniče moj izbrani.
Tko zna, da se prije toga
naše u jedno duše odile:
moja od jada žestokoga,
tvoja od rane tej nemile? 2175
S bogom, draga me družice,
s bogom, ćajko moj izdani,
s bogom naša izdajnice
i ti, majko moja, ostani.
BABA:
Ne moj biti tač smetena; 2180
kćerce, smiri jad priljuti,
ne pogini prije bremena,
hodi u dvore počinuti.
Da u trojanski tabor hrli
sad tva mlados, nije prilike, 2185
među pješce i konjike,
koji bi te svu satrli.
Bitće brijeme, kad ćeš moći
s boljom srećom neg se nadaš
u dragoga tvoga poći, 2190
ah, za što se tač pripadaš?
Već proroci nijesu istini,
ako danas on pogine;
nu ako višnji bolje učini
neg se mlados tvoja brine. 2195
LAVINIJA:
Kud me tužnu, jaoh, vodite?
Nije ga meni već živjeti,
pustite me, ah, pustite,
pustite me, jaoh, umrijeti.
