PRIKAZANJE ČETVRTO
BABA, LAVINIJA, AMATA I DVORKINJICA
BABA:
О gospođe moja ljubljena,
diko i časti moja mila,
ka si od mene odhranjena 585
s osobitom pomnjom bila,
jad ustavi tvoj nemili,
smiri uzdahe tvoje ognjene,
od male je dike i scijene,
da kraljevski porod cvili. 590
LAVINIJA:
Ah, ma lijepa košutice,
odhranjenje drago moje,
ah, ma mila razbludice,
u sve trude i pokoje,
ja sam tebi vijence vila, 595
ja, da je veća tvoja hvala,
pitala te i pojila,
ja razbludno milovala.
Ah, prokleta strijela, kojom
plaho dijete tebe ustrijeli, 600
ah, ljuto ti smrti tvojom
me srdašce tužno ucvijeli.
BABA:
Košuticu pusti veće,
gorke ustavi tvoje boli,
razlog nije da te smeće 605
ćutiš za stvar malu toli.
Da te vidi tko cviliti,
ku bi pred njim stekla diku?
Misli, tim ćeš mirna biti,
veće о dragom vjereniku. 610
Kao znaš, Turnu hrabrenomu
majka tebe obećava,
a ćaćko te mudri dava
slavnom banu trojanskomu.
Jedan će od njih tva požuda 615
i zabava biti mila,
tvoje blago, tva razbluda;
što mi si se zasramila?
LAVINIJA:
Ja sam dijete još nezdrelo,
nije о temu mislit meni, 620
gdi najliše sve se smelo
kroz boj ovi ne smiljeni.
Košutice moja ubijena,
ti si bila moja dika,
ti družica ma ljubjena, 625
ti ma misao sva kolika.
BABA:
Pristan' veće zlom pečali
košuticu tvu žaliti;
reci, ali ćeš ćaćku, ali
dragoj majci pogoditi? 630
AMATA:
Prem se ovo ktijaše meni:
sad ću poznat i vidjeti,
kao su obični i primjeni
mojoj kćeri moji svjeti.
LAVINIJA:
Razložno je, ćajku prije 635
svaka kćerca da pogodi,
kad najliše on se ugodi
s onijem, što bog zapovije.
AMATA:
Oca slušat, a ne mene,
koja sam ju porodila; 640
sad bih ove rad nescijene
mom ju rukom zadavila!
LAVINIJA:
Hod'mo u crkvu Venerinu
molit višnje sve bogove,
da oni budu po načinu 645
svrhu objavit vjere ove.
AMATA:
Koju crkvu Venerinu?
Na zlo ti smo došli, kade
djevojčice misle mlade
о Veneri i nje sinu! 650
LAVINIJA:
Tko početi dobro umije,
na po djela on se upazi;
nu početak dobar nije,
koji od neba ne izlazi.
AMATA:
Prem zlo poče, ludo dijete, 655
a gore ćeš dovršiti,
ako misli tej proklete
ne uzbudeš promijeniti.
LAVINIJA:
Pak na mire grada ovoga
iz svete crkve otidimo, 660
je da Eneu hrabrenoga
i Trojane s njih vidimo.
AMATA:
Ah, nesrećo huda moja,
ah, zla kćerce, i tebi li,
kako Eleni, kleta Troja 665
i nje narod bludni omili?
Ti ćeš, ti ćeš probirati
vjerenike na tvu volju?
Ne ću danas mirna ostati,
ako ja te ne zakolju. 670
Ne mogu podniti
ove nje nesvijesti;
grem joj se odkriti,
i u dvor ju povesti.
Tu ako joj vrći ne činim 675
ovu misao iz pameti,
život joj ću hud uzeti;
sad je trijeba da šnjom hinim.
Što ste istekle izvan mira?
Ne znate li, da se odi 680
blizu guša zla nahodi,
naše zemlje ka satira?
Ne moj, da te zli Trojani,
moja kćerce, zaklat budu,
kao zaklaše ne spoznani 685
košuticu, tvu razbludu.
Za to u dvore hod' sa mnome,
a vi, koje nju družite,
za malo nas ostavite;
brzo ćete biti šnjome. 690
JEDNA OD DVORKINJICA:
Pođ'te gdi vam jes ugodno,
a mi mirna tegaj dana
ljubežljivo i slobodno
vesel'mo se, družbo izbrana.
Poznati je, dobro svako 695
blagi Enea da nam želi,
ki za danas jes ovako
s nam sklopio mir veseli.
Je da višnji s neba zgori
brzo bude dopustiti, 700
da budemo šnjim do skori
mir vjekovit učiniti.
Tim slatkoga mira hvale
naučene ponovimo;
jedna pjeva, a mi ostale 705
mili tanac izvedimo.
