* * *


[Konja kuje Markić Senjanine]

Konja kuje Markić Senjanine
I proklinje svoju staru majku:
"Bog te ubio moja stara majko,
Kad ti nisi porod porodila,
Porodila i sestru i brata, 5
Sestra bi mi sviću pritišćala,
Bratac bi mi čavle dodavao,
Ja bi moga potkova dorina."
Ali mu je govorila majka:
"O, Markiću, drago dite moje, 10
Nemoj kleti staru majku tvoju,
Ja ti jesan porod porodila,
Porodila i sestru i brata.
Ka' je Turčin harače kupija,
Pa je tvoju sestru odvodija, 15
Ja ne iman čime harač platiti,
A tvoj bratac Senjanin Nikola,
Evo ima petnajest godina
Un otiđe u goru zelenu
U Ivanju zelenu planinu, 20
Tamo sinko u hajdukovanje,
Evo ima petnajest godina."
Ka' to čuje Markić Senjanine
Un govori svojoj staroj majci:
"Oj, starice, mila majko moja, 25
Spremi meni lake brašenice,
Da ja iden Ivanji planini,
Da ja iden brata pohoditi."
Kada ga je razumila majka,
Spremila mu lake brašenice. 30
Kad je Markić opremio konja,
Un se baci konju na ramena
I otide u Ivanju planinu.
Ka' je doša Ivanji planini
Un dolazi do vode jezere, 35
Pa un ide na vodu jezero
Da napoji dobroga konjica.
Ka' je bija na vodi jezera,
Evo ti Senjanin Nikole
Sa njegovi trideset hajduka 40
I ugleda Markić Senjanina
Pa govori svojoj družinici:
"Braćo moja i družino moja,
Vi ajdete do vode jezera,
Pogubite onoga junaka 45
Doved'te mi njegova konjica."
Njega bržje društvo poslušalo
I poletu do vode jezera.
Ka' su bili do vode jezera
Ne tidoše njega pogubiti, 50
Već se oni vratu gospodaru:
"Da ti bora Senjanin Nikola,
Grihota je njega pogubiti,
Sva je tvoja slika i prilika.
Stopro njemu promicaju brci, 55
A crni su, k'a i u tebe su."
Al' govori Senjanin Nikola:
"Bog vas ubio trideset drugova,
Da bi meni do nevolje bilo,
Ne biste mi u pomoći bili. 60
Zub'ma škrinu a brkovima miknu
I poleti do vode jezera,
Pa uvati pušku po srijedi.
Na Markića pušku smirio.
Tuče puška, ostala mu pusta 65
I pogodi Markić Senjanina
Višje pasa da ne pusti glasa.
Pade momče na glavu u travu.
Kad Markića rana dopanula
Za ranu se rukun prihvatija 70
I u sebi snagu prikupija.
Još vako junak progovara:
"Udri dobro iz gore hajduče,
Udri dobro, rodila te majka,
Ja iman u ovoj planini 75
I ja iman brata rođenoga,
Po imenu Niku Senjanina,
A da Bog da i srića od Boga
Da bi mene bratac osvetija."
Ka' to čuje Senjanin Nikola, 80
Un poleti do vode jezera.
Ka' im veli da je njegov bratac,
Pa je braci vako govorija:
"Ama brate, Markić Senjanine,
Jesu li ti rane od pribola 85
Oli su ti rane od umora."
Al' mu je Markić govorija:
"Nisu meni rane od pribola,
Već su meni rane od umora,
Već Nikola, moj rođeni brate, 90
Ti otiđi našin bilin dvoru,
Pa ti reci našoj staroj majci
Da san osta ja namisto tebe
U Ivanji, visokoj planini,
Da san tebe dvoru opravija. 95
Nemoj kazat našoj staroj majci."
Ka to čuje Senjanin Nikola
Ispalija sebi u srdašce,
Mrtav crnoj zemlji pade.
Ka' to vidi trideset hajduka, 100
Oni njima grobac iskopaše,
Kraj vode njizi postaviše.
I odoše dvoru bijelome.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg


Референце

Извор

Ivan Pažanin, Pabirci iz narodnog pjesništva Vinišća, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XIX No. 2, 1991., str. 104-105.