Kolombo
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић


KOLOMBO

po gu. Đonu Palmota




 
                 PRIKAZANJE:

                  KOLOMBO, DRUŽBA

DRUŽBA:

   O Kolombo prihrabreni,
komu vječni glas pun dike
vije vijenac sveđ zeleni
od neumrle lovorike;
   о naš vrijedni vojevoda, 5
komu dava višnji zgara,
bijes ukrotit morskijeh voda,
silu dobit zlijeh vjetara —
   krepku i jaku eto družbu,
koja u trudu sve dni traje, 10
priveo si na tvu službu,
i da slijedi tve stupaje.
   Svijetla izvrsnos tvoga znanja,
plemeniti o viteže,
na kreposna djelovanja 15
ljubko srce svijeh priteže.
 
KOLOMBO:
 
   Moja družbo vrijedna i znana,
ka, za dobit vječne hvale,
sa mnom brodit jesi spravna
očeanskoga mora vale! 20
   Vrijedni Erkole, koga dika
pored žarkijem suncem sviti,
koga izvrsnu čas do vika
ne će tamna noč prikriti,
   bivši mnoštvo prije oholo 25
dobio vrlijeh zlijeh nakazni,
i sva mora naša okolo
pribrodio bez bojazni,
   u očean smionom plavi
srce uljesti njemu ne da, 30
tim biljege moru stavi,
da se ne smije proć naprijeda.
   Nu hrabrenoj veličini
naše svijesti, ka je svijeh viša,
sajma kratak krug se čini 35
tijesna оvega okoliša.
   Slavna krepo s i čestita,
koj nije mučno djelo nijedno,
iz razlicijeh strana svita
združila je nas u jedno, 40
   da priđemo s blagom česti
Erkulova stupe puta,
da splešemo s krepkom svijesti
silni očean mora ljuta.
   Zemlje ispanske i latinske 45
vitezi su ovdi izbrani,
i države cvijet slovinske,
slavni u svemu Dubrovčani.
   Ova mlados, vojska ova,
s bistrijem znanjem, s bojnom moći, 50
sili gnjevnijeh svijeh valova
moguća je vrha doći.
   Vidim, vidim, družbo mila,
gdi neumrli glas po svitu
glasi vrijedna naša dila, 55
našu kripos plemenitu;
   svaki od nas gdi naziva
stare grčke vitezove,
i nahodi i odkriva
nove zemlje, svijete nove; 60
   gdi krstjanska sveta vira
smionijem djelom naše vlasti
svega svijeta kraje obstira
i obkružuje s mnogom časti.
   Prid svjetlostmi našom veće
tamna zloba čezne i blijedi 65
nitko se od nas kajat ne će
da Kolombov stupaj slijedi.
   Ovo djelo puno uresa,
prednju krepos ke nadhodi, 70
u veselju do nebesa
uzdizatće svi narodi;
   er od zlata želja huda,
kо vitezom starijem prije,
od našega uzrok truda, 75
i od našega puta nije:
   za uzvišenje vjere prave
svaki od nas naglo hrli
nove iskati sad države,
očean brodit plahi i vrli. 80
   Tim se veće, družbo izbrana,
s blagom česti uputimo
put neznanijeh svijeta strana,
i čas vječnu pridobimo.
   Hod'mo na plav, sreća blaga 85
druži naše sve požude;
nebo onezijeh sveđ pomaga,
ki pravedno misle i trude.
 
DRUŽBA:
 
   Naš vojevoda vrijedni u svemu!
tva je zapovijed draga dosti 90
junačkomu zboru ovemu,
komu su izgled tve kreposti.
   Kako hoće vrijednos tvoja
našijem srcem vlada svudi,
bez pristanka, bez pokoja 95
svaki te od nas služit žudi;
   pače nijedan ne ima straha
od valova zlijeh poraznijeh,
ni nas smeta sila plaha
vlažnijeh juga, vihar mraznijeh. 100
   Neka silni vjetri upiru
suproć nami plahos prijeku;
za čas pravu i za viru
ništa trudno nije čovjeku.
   Bojna srca i viteška 105
na nijedan se trud ne štede;
njim su laka djela teška,
njih strah ne tre smrti blijede.
   Jošter s vječnom hvalom ima
priko kraja i država 110
pored s kolim sunčanima
svijetla letjet naša slava.
   Teške muke, trud priljuti,
slatko i milo bitće paka
nami u skupu spomenuti 115
drage družbe i rodjaka.
   Svaki se od nas uzda i nada,
sve ljubjene ljubi u krilu
spomenivat, ko njekada
splesa i dobi morsku silu, 120
   i veselo razbirati,
da nije slađa stvar na svijeti,
slatke usti celivati,
nego slavan svud sloviti.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.