Ivan Karlović i sestra
Šetnju šeta Karloviću Ivo,
S njim Nikola sluga usporede;
Iz dvora se zdravo podignuli,
Nikoli je Ivo govorio:
„O Nikola, v'jerna slugo moja, 5
Što te pitam, kaži meni pravo!
Tko dohodi b'jelu dvoru momu,
A k djevojci dragoj sestri mojoj?
Tko joj plete kose u petero.
U petero i u devetero 10
I uči je jezik svakojaki?"
Nikola je Ivu govorio:
„O Ivane, dragi gospodare!
Bio bih ti i pr'je povidio,
Ma ne smijem od sestrice tvoje, 15
E mi tvoja sele obećala,
Ja kada bih komu povidio,
Da bi moju okinula glavu."
Nikoli je Ivo govorio:
„Ne boj mi se, v'jerna slugo moja! 20
Dokle mi je na ramenu glava,
I desnica u ramenu ruka,
Ti se ne boj drage sestre moje!"
Govori mu sluga Nikolica:
„K njoj dohodi lijepa djevojka, 25
Draga sele Pera Zadranina;
Da je vidiš, dragi gospodare.
Da je vidiš, pobolio bi se;
Da je ljubiš, ti bi ozdravio."
Otole se dvoru povratili. 30
Kad je došo za bijele dvore,
To t' mu b'jeli dvori zatvoreni;
On je sestri svojoj govorio:
„Otvor' dvore, draga sele moja!"
Ona mu je govorila mlada: 35
„Sad ću, Ivo, moj mili brajene.
Nek opletem žute kose moje."
Opet joj je Ive govorio:
„Otvor' dvore, draga sele moja!"
A ona mu govorila mlada: 40
„Sad ću, brajo, moj mili brajene,
Nek umijem b'jelo lice moje."
I treći joj put je govorio:
„Otvor' dvore, draga sele moja!
S k'jem se, sele moja, razgovaraš?" 45
Ona mu je govorila mlada:
„„Sad ću, Ivo, moj mili brajene;
Er me boli rusa glava moja,
Pa se s bolnom glavom razgovaram."
B'jele mu je dvore otvorila: 50
Na dušeku djevojka lijepa;
Od kamare zatvorila vrata.
U vrata je Ivo udario,
Pusta su se otvorila sama,
Na dušeku djevojka lijepa, 55
S lica joj je mahramu podigo.
To t' joj lice ko na gori Sunce.
A govori Ivanova sele:
„Nemoj, Ivo, moj mili brajene,
Ti ne grdi lica djevojčina. 60
To će biti vjerenica tvoja."
Kada je je Ivo razumio,
Listak male knjige nakitio,
Ter je šalje Peru Zadraninu:
„Prijatelju Zadranine Pero! 65
Do sada smo bili prijatelji,
A od sada hoćemo i bolji!
Iz dvora ti utva izletjela,
U moje je dvore doletjela.
Ma joj ne ću oblomiti krila. 70
Neg ti uzmi dragu sestru moju,
Uzmi moju, a ja hoću tvoju."
Kako rekli, tako učinili.
Za nju se je Ivo oženio,
I l'jepi mu porod porodila: 75
Do tri ćeri, a četiri sina.
U mladosti ćeri poudali,
U starosti sinove ženili,
Zdravo bili, te se veselili!
Baldo Glavić, str. 4875.
Kazivala Marija Peš, mljećka
starica, a slušala od Nike
Nikoline Beline iz Prožure.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
