Guslarka obljubila lijepu Mandu
Кoliko je ovdale do mora:
Sedamdeset i sedam gradova,
U svakom sam ljubio djevojku;
Nij' ostala mlada ni djevojka,
Koje nije Ivo obljubio, 5
Samo nije lipe Mandaline,
Bog ce dati i nju ću obljubit!"
Al govori lipa Mandalina:
„Ako Bog da, obljubit me ne ceš."
Ivo misli misli svakojake, 10
Sve je misli na jednu smislio,
Kako bi ju junak prevario,
Pa on pravi gusle javorove,
I on hrani kose djevojačke.
Pa on ide od dvora do dvora. 15
Kad je došo u Mandine dvore,
Al govori lipe Mande majka:
„Bora tebi, gutkinjice mlada!
Ili prosiš hljeba bijeloga,
Ili išćeš vina rumenoga?" — 20
— „„Bora tebi, lipe Mande majko!
Ja ne prosim hljeba bijeloga,
Niti išćem vina rumenoga,
Već ja išćem konak konavati.""
Al govori lipe Mande majka: 25
„Il ćeš sa mnom na meke dušeke,
Ili s Mandom na gornje čardake?"
— „„Ne ću s tobom na meke dušeke,
Već ću s Mandom na gornje čardake."" —
Kad je bilo noći o ponoći, 30
U ponoći u najgore doba,
Stade lupa pisanih sanduka,
Stade zveka staklenih pendžera.
Cikni, vikni lipa Mandalina:
„Bog t' ubio, moja mila majko! 35
Nije ovo gutkinjica mlada,
Već je ovo Senjanine Ivo;
Obljubi mi moje bilo lice."
Mato Zdjelarević, I., br. 48.
Iz Odvoraca. Kazivala baba Mara Grgurević.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 91-92.
