Gomnaida
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић


Gomnaida



Gomnaida

spjevana po gosparu Đonu Đora Palmotića, vlastelinu dubrovačkomu


    Govnušinu pripijevati
spravite se, pjesni moje!
Nećete se izmrljati
zasve er gnusno djelo to je,
čim svud siva zrak sunčani. 5
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Govnene su riječi tvoje,
govnena su tvoja djela,
u nosu ti govna stoje,
govna su te odsvud splela, 10
u ustijeh djestro hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Sve je tijelo tve govneno,
po svemu činu govnen ti si,
a u gaćah usmrđeno 15
mješte zvonca govno visi,
smrade iz repa istiskani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Tako infame imaš pȁre,
rilica ti tako smrdi 20
kako župsko kad magare
mlade trave sito prdi,
kad goniti mȁs podrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Iz govnena fjata tvoga, 25
gdje ti kimci bradom vrve,
ustim, kako iz brljoga,
bljuješ žabe, rigaš crve.
Zatisnite nos, građani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Od gubave tvoje sline,
venenozi sasrature,
strmelji se smrtni čine,
škrpijuni i smugure
i sve slične njim pogani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ti si od nijedne ruke i scijene,
eskremenat od naravi,
gnusne muke potištene
ti si upljuvak zaisto pravi,
ljeti meso ki pogani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vrijedne od babe i čivile
ti se nijesi othranio:
sred merdolja gnusne vile
kolijevka ti je kablić bio
brabonjcima napengani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Podojka je tvoja bila
stita govan djestrarica,
ne bivši se namjerila
finija i bolja kundurica
da govneća toga othrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ti kad verse hoć činiti
govna ustim rigaš tada
i končete govoriti
ne pristaješ pune gada,
smiješeni zvijerče i pogani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Popovi se sveđ govnari
oko gusta vrte govna,
a u tebi se gnusne čari
sveđ i djela plode otrovna.
Grada versim ne pogani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Govnušina i govnena
jednako je korta zvana:
govnim su ono sprema općena;
ti si u stranju od govana,
kupusinom nakakani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Toliko su nada svima
versi i pjesni tve duboke
da bi dobro bilo njima
sva zajazit djestra i kloke,
da su u dublje ukopani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, kad jeduć na barjelu
rosan kupus neobuljeni
u govnenom tvome zdjelu...
i ako vjere neć dat meni,
Grčici se javi Stani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ka namjera neka nije
cijeća tako gadne usere,
slaga da ti kiridžije
doć imaju s Inglitere,
smrade u lažah ustarani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Pave u Stonu još te hvali,
veće pecat da cekina
u Levantu tebi fali
smrtim Lukše Mišičina,
glamazalo intrigani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Jošter speći većekrati
uz tu tvoju hotimicu,
htio si u Stonu celivati
lijepu Maru Ostjelicu,
šulje bulje privraćani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Bjež' od suda, tužan, bježi
govneniče pun sramote,
gdje se plode skarambeži,
er bi obraćen u balote,
da te niko ne obrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Dum Garcija tebe zove
u ispanske strane od svijeta
da ti vrati tve dugove
i slična se tuj munita
prezimenu tvomu hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad njegova Ečelenca
te dinare tebi vrati,
blizu će ti bit Valenca,
gdje ćeš vrijeme tve trajati,
nesvjesniče zamantrani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Tu kad tvoja smiješna faca
upazi se i kompara,
u ošpedalu mahnitaca
upiši se za govnara,
bivši govnar svud poznani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vijeće od govan tuj prignuto
primit će te umilmente,
vikajući: "Ben venuto,
signor nostro eccellente,
s govnjom krunom korunani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Svak te od nas prima rado,
svaki želi bit uza te
er smo čuli da si vlado
sve djestrarske mađistrate,
gdje se seru tvoji mještani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Glas govnene tve dobrote
po svijetu se svem poteza:
vrag uzeo dvije balote
manjkaše ti ke za kneza,
naš prinčipe poštovani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kud se ja sam zaletio?
Kud srnete, moji versi?
Govnogrizac Merdonio
ove hvale ne dostoji
svijem gnusobam imbratani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Više tebe kad proleti
jato ljuna i čavaka,
od veselja svaka pjeti
počne: "Kaka, kaka, kaka!"
Ljuna bo se govnom hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ni od zvijeri ni od ptice
tva prilika ljudim para,
ni od morske pijavice,
nego popa od govnara:
tim se čistit djestre stani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Toliko su, o Merdašu,
potištena tvoja djela
da se kordaš na Kobašu
za svjećara od srdjela,
kako čine svi vilani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Videć ribu tuj gdje bara,
stvar se učini tebi lijepa
na očima svijeh traktara
svuć bezočno gaće s repa,
da se čude Kobašani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Jedno, neka možeš njima
mješte janke kanjošiti,
drugo, golijem da repima
družbu od trakte mož loviti;
drag bo ti je pestelj slani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad ne uzimaš trakte veće,
upiši se greboderom;
miljorati tvoje sreće
ne mož boljom ti namjerom,
bivši za to kaparani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Spomeni se, o Merdošu,
od Zamula na Kaštio
u velikom kada košu
večeru si ti donio,
kô najfinji kapetani...
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Što će u košu biti temu,
izvan sebe svak ostaje;
tot salate minca u njemu
i hmućavo jedno jaje
i paljavac raskišani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kako gora nesmotrna
jednom bređa upazi se,
što će biti, svjetna i crna:
tot tamašan miš se rodi
kô i ti prknom ukakani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, kad jednom za stvar lijepu
slagat družbi ne krati se,
da golubić u dželepu
za večere spravlja ti se
veoma lijepo konfrigani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Veseli se Junac Stijepo
ki vam bješe za bofuna,
da ti čitaš tako lijepo
i najslađa dva bokuna
u trbuh se spremit kani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad vivanda ta prislatka
upazi se obrnuta
u govnena dva lapatka
i smrdeća tri vrnuta
i struk trupa uzvonjani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, Merdašu, o Dokture,
kad za kože tri zlaćene
pod Pelješac odnije sture
sve bešave i govnene,
da svi vide Pelješani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ter si podat razumjeti
Škapićevoj ženi htio
zlatne kože da donijeti
iz Grada si naredio,
ke ti u skrinji majka hrani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Još sasranijem feraulom
za matarac ti se služi
kad s Vučicom, tvojom bulom,
balatur te prazan združi,
samijem prknom ka te zani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Valovića zato Vicu
na koljenijeh klečuć moli
da ti zaimlje ku slamicu,
gdje ćete oba ležat goli
na pasiju zavezani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad ti vide fizonomi
nos i granfe od ljifana,
kažu da je ćud veomi
tva na grapšu inklinana.
Tim se gnusit već ne kani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad da naša pokrajina
množ veliku zaboravi
od famozijeh lupeština
kijem se u mlados ti proslavi,
o hajduče svud spjevani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad lupeška tvoja slava
da pomrči il zapade,
kad Frančezu par bječava
na velikoj placi ukrade,
čijem se srame Dubrovčani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Tko da u zemlje neće svake
lupeštinu glasit onu
kada štuket i zašake
u Malome dignu Stonu,
iz Pelješca gdi se stani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Na tvoju se ćud dezertu
zlo Binčola susjed tuži,
kad se kô miš kroz kupjertu
u kuću mu noćno pruži
mnogu pratež ter mu zani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš od soli kad učini
burlu Matu Franatinu,
čim kontrafa i pričini
ničevutu Fridelinu,
što mrmoše svi šrkrivani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš kad nekom Krkljaninu,
o sramoto svijeh vlastela,
zoveći te na užinu
izdrije vina dva barjela,
što svi poju Korčulani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Skurlinovu što dum Franu,
koga časte sva gospoda,
jedan ribar na Šipanu
dva zubaca lijepa proda
da se tužan tijem prihrani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Tužna zabit cijeć toga
u tamnicu sram te ne bi
pretendžajuć da od njega
kako knezu budu tebi
ti zubaci darovani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Za izit s tega iz strapaca
on bi dobro učinio
da je mješte zubataca
govna govnim zajazio.
Tuđe jesti dotjerani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Stoga na te vȁs Grad vapije
i država svakolika
da se ugledo u njom nije
veći lupež od vik vika
ni u polju ni u strani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Prodece će tve dovika
i činjenja tva djestrarska
glasit Bosna svakolika,
zemlja Vlaška i Bugarska
i susjedi Mostarani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Adrijanske od krajine
tja do mrazne ledom strane
tve famozne lupeštine
pod gusle će bit pjevane;
kako u kralju čelebrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Dubrovački svi vlasteli,
svi pučani mladi i stari,
svi trgovci, svi žuđeli,
artižani, butigari
od tebe su atakani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    "O gospodo dubrovačka,
kô ste vrh nas veoma pomna!
Podaste nam kneza laška,
usmrđena paček govna!" -
gdje će vikat Lopuđani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, grebeni o furfante
i bezočni nad sve ine,
kada stavi Korosante
u dio tvoje lupeštine,
što svjedoče svi Stonjani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ali od odra kada diže
u Sokolu dvije štice,
čijem neumrli prikor stiže
i nasta se još tamnice,
što svi glase Konavljani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Od tijeh caka od kreveta,
kô zna kandže od Konavli,
bî zgrađena kanaveta
i zabjeni u nju čavli,
od njih istijeh izbijani,
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, kad noćno kako gusa
mnokrat lahnu u betuli
kože amancam za pouza
što vidjeli jesu i čuli
i žuđeli i krstjani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, glamazo, Krista kćeri
do prstena da izmami,
ko ćudinu jošte tjeri
s mnozijem druzijem morozami,
što svi čine rofijani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vrati tužnoj Bordinuši,
da ne pošlje na te zdura,
robu i kvadre, ke joj zduši
pod imenom od todura,
govnomerče kondanani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vrati džupet od brokata
ki rođaku tvome stište:
za usahla tvoga gnjata,
o govneću, o smetlište,
govneni se hoće pani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Judica se tuži na te
i na tvoju ćud grebenu,
kad s Pehiljom počita te,
par ožica da mu krenu,
što ne čine ni lacmani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Nožičinu vrati Simu
brabončino arbanaška,
oni od čohe kordun ki mu
na lovrijencu njekad laška,
kako šijun nenadani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Judičinu još Savinu
par šklofuna njeki vrati:
tač infamu lupeštinu
nije razlog pomagati,
neharniče nepoznani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vrati, kurvin o govnašu,
bez skandala brzo vrati
madre od perle onu čašu,
Pipličinu ku Franati
jošte lahnu onomlani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vrati, Svete kod Marije
koju lahnu ti košulju!
Cijeć te same furbarije
dostojan si poć u Pulju,
gdje su ladru svi prognani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vrati, kurvin naš progone,
prsten Franu ti Škatinu
i cekine rušpe one
ke s tobocem njemu šinu,
kô zna fanat maganjani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Toliko su ruke destre
da ukrasit ti ne krati
vlasteoske iz funjestre
čemin, kojijem kurvu plati,
ka za Boga tebe hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    I da veću steče hvastu
ta kurvarska tvoja plata,
garofala posla grastu
u Andrije Saljabata,
saljaturu kankarani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Još manjkajuć tebi hrana,
jednom dozva na tve stane
Hlamutinu i Noćvana
svom večerom da te hrane,
i ne bi ti to zamani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    I da jošte na tve stance
ta dohodi kumpanjija,
u Perlice, tvoje amance,
istu noć im zarofija
i sabe im sam ne brani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ali er tijelo tvoje otrovno
njih oba ončas ljuto zgadi,
tko bi u gnusno tego govno
razborite od čeljadi,
neg ako je sebe vani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Ti di Sorgo ružiš kuću
paček od nje rug i feca,
kô njekoga padre Ćuću
sva te prstom kažu djeca,
o kursare obarani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    U Pregatu cijeća toga
pravo je rengat oštrom rengom
da se iz Vijeća Velikoga
tvoje ime skasa s penom,
rubba borse profesani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš, kad Đura Vojinića
u blato te konj uvali
i velika tva bî sreća
što se iz gnusna živ izvali:
tim lupežit već pristani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Dostojan si bio tada
dušu pustit posred kala
za tva djela, kako i sada
dostojan si od vješala,
o lupežu profesani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Tko bi htio naponase
sudit svaku tvu privaru,
po pravdi bi reko da se
imaš stavit ti na karu,
gdje su infami svi frustani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Vele veće mnoštvo u tebi
uzdrži se malicija
neg brabonjak ima u sebi
sve što u gradu jes spacija,
laško tuđijem nakrcani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    U životu tvom stelana,
vȁs Dubrovnik kijem se stidi,
svijeh prikora i govana
esenca se kvinta vidi,
ladro prknom ukakani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Da se govna sva na sviti
u jezike ljudske stvore,
stotijem dijelom pribrojiti
ne bi mogli tve prikore,
smrade u trufah ustarani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Neću zasad na svjetlosti
ine izvadit tve sramote,
radi česa ružno dosti
knez od Krkra pročeso te,
kacamorte prodavani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Spomeni se kad u onu
trešnju braći tvoj vikaše:
"Nos'te kašun u Divonu!
Srebro i zlato tu je naše,
tu su gropi natiskani."
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Koji kašun s vrhom tade
mogo si imat posred stana,
neg ako bi, gnusni gade,
toj skrinjica od govana,
brabonjcima natiskani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Neumrli će svjedok biti
vȁs Pelješac tvomu bludu
da se stavi sramotiti
tuđe žene ti na sudu,
kô najgori zli tirani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    U dvoru se s jednom jači,
bivši pravdu iskat stala,
ka te na tle rinu i bači
i gaće ti taj čas kala,
da svi paze Pelješčani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Za sramotu tere veću
na očiju svega puka
lojanu ti jednu svijeću
u široko prkno skljuka,
prače u bludijeh rastrovani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Paka na te svû zadnjicu
u kolori toj obrnu
i u smrdeću tvu rilicu
s lijepijem garbom tebi prnu,
ruže smradom natiskani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Veleć: "Prije te sadružio
drugi ovaki jaki prdac
neg uvijeke igda bio
Pelješanim knez i sudac,
nakazniče na zlo dani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Libidinu s mnogom vikom
prediko si tvoju u glase,
od dobrote ka pod slikom
bješe od tebe smotrila se,
stupraturu predikani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Kad hoteći da ti bude
naša pravda rofijana
i nečiste tvoje blude
da izrigaš poznijeh dana,
kad su ljudi pokajani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Jednu tužnu lojaricu -
gladno govno i smrdeće! -
čini stavit u tamnicu:
"Stisnula mi je" veleć "svijeće
ke učinit dah joj lani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Pak je posla rijet: "Ili mi
daj za slugu kćercu tvoju
ili svijeće mê vrati mi,
neka mi su sve na broju,
ili unutra mrtva ostani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    "Kad mankament vȁs odbiti
na njom budem moga od loja,
pak ću lijepo nju vjeriti
kako testa majka moja -
prćija joj sve skontani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Nuti face koja vjera,
nut peloze karitati:
jedno govno, jedna usera
djevojčice htjet vijerati!
Učite se, rofijani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Što ima biti da od Sodomi
rilo tvoje sveđ govori?
Ali s tobom vrag se udomi
kô sukoba ter te mori?
Krs učin'te, svi krstjani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Cijeća toga u stačunu
pjanu ti se jednom snjaše
da te negdje u kantunu
jedan inkub rabotaše
u hip Gabro transformirani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Znaš kad jednom Knežak Baće,
a to je bilo na Šipanu,
čini odriješit tebi gaće
ter mahaču tvu prostranu
jošte većma rasprostrani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Mnogi u Gradu našem cijene,
pače drže al sicuro,
s te pameti raznesene
da si pravi Epikuro,
koga hvale svi pogani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Pravo bi te zato bilo
u pakljenoj bačvi žeći,
neka poznaš kô nemilo
sred pakljene jesu peći
eretici kastigani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    A tva glava nepoštena,
dubrovačka o sramoto,
u paklu će zabodena
pun u govan biti koto,
da se straše sve nemani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Tuj pakljene redom srde
na uru svaku tisućkrati
ognjene će koce tvrde
u prkno ti zabadati,
kô podnose svi pogani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Djestro će ti mješte groba
paka s ovijem pismom biti:
"Ovdi leži od gnusoba
Merdo, doktur glasoviti:
bježi od ove svak pogani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!

    Govneni će tuj popovi,
videć da si tako resan,
sprva u način kantat ovi,
više tebe ovu pjesan:
"U govno se govno stani"!
Vȁs si govnen, kneže usrani!





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.